4 March 2008
SRNA u buretu, bez baruta
Ne znam šta radim pogrešno, osim onih uobičajenih loših procena na koje sam navikla i za koje pouzdano znam da me neće izneveriti. Poslednjih nekoliko dana, kao da sam dobrovoljno sela u bure i dozvolila - potpisala štaviše, svima bednima, nedostojnima da sede na poklopcu.
Nije da ja želim van, nego... onako...
Radi reda i siguracije.
Da slučajno ne pomislim da mi je mesto međ njima. Normalnima.
Sebeizolacija može da ima dobar efekat na moje samopoštovanje, a može samo da ukuca eksere u bure.
Nemam baruta, ne brini. Neću učiniti konačno BUM!
Pisaću. A šta drugo mogu?
Kad me vidiš da kuckam, do 3, do 4 u noć, u tišini i mraku, kako nabadam slova po tastaturi da znaš da sam bure parkirala u blizini. Očekuj veštice, vile i ostale karakondžule. Ne tarabi vrata, lakše je ovako.
Svoje demone poznajem predobro. Sjajna je to družina.
I nemam "do not disturb" znak - depresija je smrtonosna bolest.
Nema potrebe... ajde polako.
Pusti me....
{ Last Page } { Page 87 of 340 } { Next Page }
|