28 September 2007
VILA
U cik zore, na obali potpuno zelenog jezera na čijoj površini plove crveni i žuti listovi, sedela je. Mirna i prozirna. U belom kardiganu, velike mekane kragne, malo podignute jer se brani od jutarnjeg prohladnog vazduha, pušta da joj kosa besno pada na ramena i leđa. Vidim se kako joj spuštam glavu na rame i kako se gubim u njenim kovrdžama. Kako mi se uvlače u nozdrve. Kako mi čvrsto drži ruku svojim sitnijim šakama, koščatim, punim prstenja.
I nalazim mir.
A onda ne mora ništa ni da mi kaže. Ja je razumem i kad nemušto govori. Očima i čelom. Obrvama. Uzdasima. Mrmljanjem.
Kad pričam sa njom ne umem da ćutim. Sve kažem. Svaka njena reč je prava. I mada ne činim kako mi je rečeno.
Hvala Ti...
17h00, 28 September 2007
Link
{ Last Page } { Page 172 of 340 } { Next Page }
|