6 April 2007
Nemam te
Tumaram. Po stanu. Na ulici. Ma svuda.
Samo te tražim.
Tu si? Nisi.
Igramo žmurke.
Pa da... teško mi pada. To što te nemam. Što nećeš kod mene. Što si mi ostavio jebenu poruku na sekretarici.
"Ne mogu da se vidim sa tobom. Danas a ni sutra. Ne znam kad ću moći. Zajebano mi je ovo. Razumeš? (tišina pa duvanje u slušalicu) Eto to. Čujemo se. (duvanje) To je to."
Svršen čin. Pat pozicija. Znaš koliko sam ponosna. Da nikad ne bih zvala. I da neću nikad prva. Da ću da se osušim pored telefona. Al' neću da zovem. Ni šaljem sms. Nikada.
A prsti svrbe. A tabani svrbe.
Da ti se nacrtam pred vratima. I pitam...
"Zašto...?"
{ Last Page } { Page 265 of 340 } { Next Page }
|