SRNENA

15 February 2007

za D

SAČUVAJ ME, BOŽE, NJENE LJUBAVI

 
Od onol’kih žetvi osta šaka raži…
Od onakve rapsodije samo šum…
Od riznice iskrenosti kusur laži…
I nema srce sta da traži tu…
 
Prave rijeci, kao zvijezde, padnu same…
Po svom nikne jogunasti bijeli krin…
Nekad traziš poentu na kraju drame…
A poentu krije prvi čin…
 
Glavna lica: Naličje i lice…
Uspomene i sitnice…jarko pero rajske ptice…
 
Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi…
Koja žive rane soli…
Koja kažnjava i boli…
Izbavi me vječnih sumnji i ljubomore…
Koje more dok ne pokore…
Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi…
Onog ludila i strasti…sam se nikad neću spasti…
Sačuvaj me od ljubavi kojoj kopni sjaj…
Al’ mi u nju ne diraj…
 
Kad na jednu kartu staviš sve što imaš…
Kad su ti sve misli istoj slici ram…
Kad ne brojiš da li daješ ili primaš…
Znaci da ćes ostariti sam…
 
Kad se spusti zavjesa…aplauz slijedi…
Al’ u jednom trenu vlada mrkli mrak…
U tom času posumnjaš da išta vrijedi…
Život cio…pepeo i prah?
 
Život cio samo tudji dio…
Da, kad pogriješiš, pa zavoliš više nego što bi smio…
---------------------------------------
Tražio si - NA! Priselo ti...