Boje moga duha | |
pax vobiscum...
{ 23:48, 5/1/2010 }
{ 0
Komentara }
{ Link }
Pax vobiscum... Mrak dodje tiho, neprimetno ... josh tishe ode ... jedan oka treptaj donese mi dan ... a dan k'o dan ... suncan ili kishovit ... nasmejan ili sumoran ... uvek je samo... dan. ... Noci nisu iste ... u njima manje je buke ... a tishina bez mira uvek stvori zvuke ... chuju se otkucaji srca... nekih... dalekih... ... Apsurdno je shto ljudi ne priznaju da su chesto k'o lutka na zici ... chesto pristajemo na odluke koje nisu nashe ... svesni zivota, odgovornosti koje vecina se plasi ... opet chuje se glas nekog ko je slichan ptici... slobodan... ... daleko je... ... Toliko kilometara u chelichnoj ptici predjoh ... Boga mi, puno je asfalta i pod nogama mojim ... teshko je setiti se chega se ja bojim ... josh teze reci razlog zbog koga sad stojim ... ovde gde sam, a tu sam... ne znam... ... Mrak i dalje dolazi ... nekad kasnije, nekada ranije ... ja to i ne primetim ... ali, sada mrak ne donosi senke ... sene u raznim bojama koje podsecaju na ljude ... ono shto sam predstavljam ... ono shto volim. ... Da, nikada se ne okrecem za nekim kada krenem ... niti se na licu vidi sve ono sto u meni uvene ... znam ja najbolje sta mislim dok se smejem ... i znam sto mrak mi uvek rado kaze: S' Bogom ... a vec sutra dodje s rechima: mir je sada s tobom ... ja to znam. Pax vobiscum. {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 13 od 50 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoZabranjeno pusenje i tako... zajebano.Malo zabave... Dulsineja U prolazu... Metamorfoza 2 Kategorije postovaBlog Prijateljisvetlanapecinko Ostali linkovi |