Odavno mi jutro nije bilo ovako lepo i mirisljavo. Bice lep dan..
A ja sam od ranog jutra zeljna poljubaca...Sve bih dala samo da ga poljubim jedared. Zanima me kakv je ukus njegovih usana nakon svih ovih meseci.. Da li se tu nesto promenilo... Da li i dalje ima onaj zarazan smeh.. Prepoznatljiv u masi..
Da... Opet mi nedostaje. Ustvari ne opet, vec jos uvek....
Dobro je, ali sta mi vrijedi, hladni osmjeh i lazni sjaj, jos me tvoja sjena sljedi, ti si moj pocetak i kraj... Probala sam, nije lako nekog drugog zavoljeti tudje usne, znas li kako jako znaju zaboljeti, zaboljeti... Nedostajes mi, do bola nema me sad ni pola... od kad nisi moj i otkad svaki svoj dan ti poklanjas njoj.. Nedostajes mi do Boga i vise jos od toga.. nedostajes mi, u krvi nosim te znaj ali vise se ne vracaj....










