Dugo me nije bilo... Zivot mi je bio jako buran, ali nikako da nadjem vremena za sebe i da emocije izbacim na papir ili ovde...
Posle raskida vise nisam ista. Bolja sam. Vise se smejem, snaznije prkosim zivotu i ne znam kako mi uspeva da iz svega izvlacim samo onu pozitivnu energiju. Cak i tamo gde izgleda kao da nema ni zrnca pozitivnosti.
Momak me ostavio. Ostala sam bez posla. Odnosno svojevoljno sam dala otkaz, jer sam odjednom shvatila da moram sebe vise ceniti i da moj trud, zivci, znoj i ljubav ne vrede jebenih 15000 jadnih dinara.
I smejem se...
Dobro, malo sam i plakala..ali to je zbog ravnoteze u kosmosu...










