Za blagdan
da kruh sa nama podijeliš,
iz iste zdjele vinom nazdraviš
i radost, sreću jednaku poželiš
jer smo isti, i vazduh koji dises
i život kojim traješ
kao dan jer nam tako pristaješ
da se ne ponavljamo,
ko u pričama i pesmama
uvek ću te u stotinu prepoznati,
isti dragi lik, jednako isti,
kao sreća što joj ne znam početak ni kraj.
I blagu ti osvetliš noć,
dok grijehe s nama sveta dijeliš,
i dane i noći naše jedino blago
i reči ljubavi naše krotko stado
jednako seme poniklo u poljima istoga sela,
da nam se duše bolne prerano ne vesele,
I zabrani da nam se sruše za neprijateljstvo
i osmeh jedan podijelimo isti za čista djela....etc.
Radeumetnik
