11/12/2006
Okajacu grijehe,
Tisinom samoce...
U kocki od leda,
Pronacicu mir.
Neka zvijeri Ida,
rastrgnu i posljednju nadu...
Vjeru u sumnju,
Suprotstavicu sumnji.
Zaklinjem se na cutanje,
Vjecno,
Rjecima sto i sada, nanose bol.
Stari oziljci krvare zeljama,
Dok ledena zemlja ne pusta krv.
Gusim se...
Trudim se da ne gledam ocima
Iz kojih sam izronio,
Slobodan i proklet,
ali ropstvo nije zivot...
Lutam...
Ne zelim da naslutim pocetak...
11.12.2006.
Ne kuni se,
svaki se led da otopiti.
Ne čini bujicu..
veruj.
patnje svesnog coveka su ogromne...
o, kako je lepa svakodnevnica...
biti slobodan, biti svoj...,uh Vuce...
Zaklinjem se,
Jer znam...
Neki led je bolje ne topiti.
Bujica je dosla i prosla,
I odnijela...
Ostala je vjera,
U ono sto je zasluzuje...
@Zvezdana: Svakodnevica je divna, patnja uvijek imaginarna, svijest pozeljna, bas kao i sloboda...
O da..
ali ko je ikada santu pitao
hoće li se topiti
Neko ko ju je sakrio,
Ispod vjecnog leda...
@Wolfie, kako si mi ovde dao lep odgovor...
Ustvari, uvek znas reci prave reci...
Negativan stav:
Samo ponekada Zvezdana, samo ponekada... Kada su mi najpotrebnije, prosto bjeze i vracaju se suvise kasno...
Pozitivan stav:
Ipak, recimo da je podsvijest nekada svjesnija od svijesti, tako da ih blokira i sprjecava uzaludno komplikovanje zivota.
Izmenio Wolfie dana 11/12/2006 u 16:00kakvi su ovo postovi ... glavu gore ...
Budjenje, Zvjezdice, budjenje... Te, pricali smo i o tome!
))
A i dobro se osjecam!
)
Izmenio Wolfie dana 11/12/2006 u 20:23Treba pratiti i svoj bol i lutati ako je potrebno dok ne umine...skrasice se pogled...
Samo pozdrav u ocekivanju novog posta...
tvoji stihovi... podsecaju me na nesto davno izgubljeno... poz, TL
@Lady: Ponekada je potrebno vratiti slobodu, po bilo koju cijenu...
@TL: ... na nesto davno sanjano... Ipak, i snovi imaju svoj rok trajanja..
)
