Stremiti visinama, ili sezati k dubinama...?
Uzviseno pjevati o dubini visina, ili mudro zboriti o visini dubina...?
Ili cutati sputan, u nesvijesti, s nogama na zemlji...?
Ili poput sunca, pod beskrajem pucine, nad beskrajem pucine, pretvoriti horizont u nulu, i poigrati se njime...?
Ili sve granice ostaviti za sobom i cekati, dok se sve suprotnosti ne
steknu na kraju, u jednoj tacki, u beskraju, na pocetku vjecnosti...?
20.10.2006.
Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim...
... cold wind blows...
Pošalji komentar
Komentari:... gdje je pocetak vjecnosti ja ga uporno trazim ali uzalud ...
Granice obrishi potezom gumice i pichi !
Sljivka
Sljivka
Poslao
Anoniman
u 21:02, 20/10/2006 | Link | |
Lepo napisano...
Vecita pitanja, a sve se moze, samo se ne zna
sta odabrati..., nekada ti se ucini ovo, nekada ono...,
i tako, ali razumes one koji su izabrali i ocekujes tkdj.razumevanje...
Vecita pitanja, a sve se moze, samo se ne zna
sta odabrati..., nekada ti se ucini ovo, nekada ono...,
i tako, ali razumes one koji su izabrali i ocekujes tkdj.razumevanje...
Samo ziveti..sad i ovde
Nemoj čekati. A idi i visoko i duboko i do horizonta i nazad...A dileme...pa da, takve su.Lako je savetovati.
Da, lako je savetovati..., nista lakse...
Tvoj dusevni zivot je, prijatelju, okruzen samocom i izdvojenoscu. Da nije te samoce i izdvojenosti, ti ne bi bio ti, niti bih ja bio ja. Da nije te samoce i izdvojenosti, tada bih, cuvsi tvoj glas, pomislio da ja govorim; kada bih pogledao tvoje lice, pomislio bih da sebe vidim u ogledalu.
Khalila Gibranahttp
Tvoj dusevni zivot je, prijatelju, okruzen samocom i izdvojenoscu. Da nije te samoce i izdvojenosti, ti ne bi bio ti, niti bih ja bio ja. Da nije te samoce i izdvojenosti, tada bih, cuvsi tvoj glas, pomislio da ja govorim; kada bih pogledao tvoje lice, pomislio bih da sebe vidim u ogledalu.
Khalila Gibranahttp
@Zvjezdica: Pocetak vjecnosti je uvijek na kraju. Ne zurim bas previse da ga nadjem.
@Sljivka: Nema brisanja! Zivot nikada nisam pisao suhom olovkom.)
)@Yin: Da, sada i ovdje, sjecajuci se proslosti, a tezeci boljoj buducnosti!)
)@Lady: Bas tako, Lady, nesto slicno i radim, ali kao sto rekoh - cini mi se da se sve vrijeme igram "nulom", sto se na kraju moze svesti i na posljednji, jos uvijek neistrazen, slucaj!)
)@Zvezdana: E, jos jedna lijepa indijska mudrost!) Ipak, nekada nisu posrijedi ni samoca, ni izdvojenost. Mozda samo malo nerazumijevanja, kada su neke stvari u pitanju, ali sve u svemu ima i to svojih drazi - objasnjavati i nemoguce mudrim osobama do kojih ti je stalo, kojima je stalo do tebe! To se zove uoblicavanje i usavrsavanje misli i onih prefinjenih osjecaja za koje se rijeci tako tesko nalaze!)
) Ipak, nekada nisu posrijedi ni samoca, ni izdvojenost. Mozda samo malo nerazumijevanja, kada su neke stvari u pitanju, ali sve u svemu ima i to svojih drazi - objasnjavati i nemoguce mudrim osobama do kojih ti je stalo, kojima je stalo do tebe! To se zove uoblicavanje i usavrsavanje misli i onih prefinjenih osjecaja za koje se rijeci tako tesko nalaze!)Divan komentar si mi posvetio…, sta da ti kazem, evo kad citam ovaj tvoj blog volim ono nevidljivo u tebi, jer zaista prepoznmajem sebe…,
A za mene biti usamljen, znaci biti SVOJ…, ne volim nikome da se klanjam, niti imam potrebu da se meni neko klanja, pa onda nekad volim da budem budna, nekada da budna sanjam, a nekada samo da sanjam…., volim se igrati kao dete i biti slobodna, a opet kad sretnem srodne – odusevim se, i sve tako…, volim plavu boju-boju istine, ali volim I crvenu koju dozivljavam kao krv, strast, kao zivot,volim i zelenu iz puno razloga…, a narocito da pomesam zelenu i crvenu…, ma volim sve boje, i sve mi dobro stoje…,volim i gore i dole, i duboko i siroko, volim i ovu vucicu u meni koja nece da bude kucka, a volim
i onu placljivu koja trazi svog princa, svog zastitnika kroz neku izmisljenu pricu o vanvremenskoj ljubavi, i sve tako…, nekako, pa zazmurim kad progledam, pa opet virnem,
I sto ti kazes sve na kraju dodje na NULU.
A za mene biti usamljen, znaci biti SVOJ…, ne volim nikome da se klanjam, niti imam potrebu da se meni neko klanja, pa onda nekad volim da budem budna, nekada da budna sanjam, a nekada samo da sanjam…., volim se igrati kao dete i biti slobodna, a opet kad sretnem srodne – odusevim se, i sve tako…, volim plavu boju-boju istine, ali volim I crvenu koju dozivljavam kao krv, strast, kao zivot,volim i zelenu iz puno razloga…, a narocito da pomesam zelenu i crvenu…, ma volim sve boje, i sve mi dobro stoje…,volim i gore i dole, i duboko i siroko, volim i ovu vucicu u meni koja nece da bude kucka, a volim
i onu placljivu koja trazi svog princa, svog zastitnika kroz neku izmisljenu pricu o vanvremenskoj ljubavi, i sve tako…, nekako, pa zazmurim kad progledam, pa opet virnem,
I sto ti kazes sve na kraju dodje na NULU.
"... biti usamljen, znaci biti SVOJ…" hm, da, definitivno... Mozda nije jedini nacin, ali neko ko ima hrabrosti da bude usamljen, definitivno je "svoj", ali plasim se, da postoje i oni koji su usamljeni, jer im nedostaje hrabrosti da sa nekim podijele tu svoju samocu, cak i kada misle da je taj neko, "onaj pravi/ona prava".
To je ta vjecita borba izmedju covjeka i vuka - ponos na sebe usamljenoga "samo svoga" s jedne strane, i vjecito pitanje da li si zaista time sto si usamljen "samo svoj", ili samo nedovoljno hrabar da to promijenis?
Onda se sjetis svih tih silnih pokusaja i nastavljas dalje s tom epskom borbom u sebi...
To je ta vjecita borba izmedju covjeka i vuka - ponos na sebe usamljenoga "samo svoga" s jedne strane, i vjecito pitanje da li si zaista time sto si usamljen "samo svoj", ili samo nedovoljno hrabar da to promijenis?
Onda se sjetis svih tih silnih pokusaja i nastavljas dalje s tom epskom borbom u sebi...
Da, ti mene razumes...
I meni je drago zbog toga...
I meni je drago zbog toga...
I meni, takodje!)
)A SAD NESTO ROMANTICNO...
Vjerujem da iza svake ljubavi
jedna od zvjezda zadrhti
i nebom plove tragovi.
Vjerujem da svijetom kruze pogledi
vjecni i neuhvatljivi, od kojih sav svijet zavisi...
Vjerujem u stare price o istini
Nista se strasno ne desi kad nebo zemlji oprosti.
Vjerujem da ljubav nikad ne umire
Neko ce sve nase ratove pretvorit u vjecne svatove !
Vjerujem da svaka suza prolazi
dugacak put do vjecnosti
i da se tamo pozlati...
(Jadranka Stojaković )
Vjerujem da iza svake ljubavi
jedna od zvjezda zadrhti
i nebom plove tragovi.
Vjerujem da svijetom kruze pogledi
vjecni i neuhvatljivi, od kojih sav svijet zavisi...
Vjerujem u stare price o istini
Nista se strasno ne desi kad nebo zemlji oprosti.
Vjerujem da ljubav nikad ne umire
Neko ce sve nase ratove pretvorit u vjecne svatove !
Vjerujem da svaka suza prolazi
dugacak put do vjecnosti
i da se tamo pozlati...
(Jadranka Stojaković )
Jako lijepa pjesma.)
Sve sto mogu reci je: Vjerujem!
)
Sve sto mogu reci je: Vjerujem!
Sad sam procitala ovo gore sto si napisao...))
"Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim..."
JAKO DOBRO!
))
"Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim..."
JAKO DOBRO!
ja bih ono sa suncem... vez ikakvog sputavanja... :-))) uživaj...
Poslao
purplemoon
u 14:24, 26/10/2006 | Link | |
@Purple moon: Slazem se... Ne volim da sjedim, cekam i pustam da me struje nose... Volim ponekada i sam da zakormilarim i na jednu i na drugu stranu!)
)