"Znam, poezija uplasi i najhrabrije... Da nije tako, pjesnici bi u
sustini, bili sretniji ljudi i bilo bi manje pjesama na ovome svijetu,
manje tuge, suza... Ali dobro, neko mora na svojim plecima da ponese i
taj teret idealiste, vjecitog tragaca, sposobnog da se zaljubi brzo,
pati dugo, i o svemu tome pise lijepo i duboko...
Na svu srecu, ne smatram sebe pjesnikom, pjesnickom dusom mozda, ali
ipak, ja ne bih bio ja, kada bih ovo malo nade sto je preostalo u vezi
nas, sahranio jednim telefonskim pozivom, radije cu to uciniti jednom
pjesmom...
Siguran sam da ces inspirisati jos nekoga (mozda i mnoge), da ti napise par lijepih rijeci, stihova, Muzo!"
Get music
codes at Bolt.
Jednoga dana...
Slusaces price iz usta drugoga.
Pricace ti bajke i poznaces lazi.
Sanjaces snove pod njegovim rukama.
Sanjaces snove i imaces zelje.
Dijelice nas beskraj...
Zaboravices nase dane,
I one bijele i ove crne.
Zivljece samo mrlja u sjecanju,
Kao dim sto blijedi na vjetru.
Zaboravices obecanja,
Jer, sve je bila samo igra.
Zaboravices osjecanja,
Jer se ista ponoviti nece...
Ali, jednoga dana,
Kad osjetis da si uzasno sama,
Sjetit ces se samoce Jednoga.
I tog, jednog dana,
Sjecat ces se jednoga dana,
I poljubaca s usana stranca,
I zagrljaja u rukama njegovim,
I snova u mislima ti stranim,
Snova o nama...
I bices jaka,
Skrices nas od drugih,
Dok ponovo budemo zivljeli,
I zajedno se smijali,
U srcu i mislima tvojim,
A onda,
Bez snage da priznas,
Skrices nas i od sebe...
A sada,
Pogledaj me jos jednom,
Stranca na svakom koraku svom,
Osjeti moju samocu ovdje,
Gdje dodjoh samo da ne budem sam...
Nesto se lomi u tebi...
Da li je to nas san...?
Nesto se lomi u tebi...
Zakuni se da to nismo mi...
10.10.2005.
Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim...
... cold wind blows...
Pošalji komentar
Komentari:Lepa pesma...
licno u nista ne bih mogla da se zakunem
a sve, pa i sam zivot mogu da posmatram samo kao igru...
licno u nista ne bih mogla da se zakunem
a sve, pa i sam zivot mogu da posmatram samo kao igru...
U nesto nekada mozemo da se zakunemo, ili ne zakunemo, i bilo da uradimo jedno ili drugo, to govori mnogo...
Zivot i ja posmatram kao igru, i sve dok je igram sam imam slobodu da je igram kako zelim... Kada se pojavi neko, to vec prestaje da bude takva igra...
Zivot i ja posmatram kao igru, i sve dok je igram sam imam slobodu da je igram kako zelim... Kada se pojavi neko, to vec prestaje da bude takva igra...
dodjoh opet i procitah ponovo pesmu...
jer se nesto pronalazim u tim recima
bas nekako tako...(:
jer se nesto pronalazim u tim recima
bas nekako tako...(:
Bolje - ne citaj je previse... Nastala je prije godinu i jedan dan, ali i dalje mi je u srcu, rame uz rame s jednom davno napisanom (Tamna strana ljubavi). Osjecam da te dvije, jednostavno ne mogu proci, kada sam ja u pitanju...
Moram, nesto me tera...
E, u svakom slucaju mi je drago... Ali se nadam da to ipak nije neki djavolcic sa svojim trozupcem. 
))
))ma ko ce ga znati, vise nista ne znam...
kunem se ) ... salim se, nadam se da ti sad nisam bila predvidiva sa komentarom )) .. opet odlicna pjesma ..
) ... salim se, nadam se da ti sad nisam bila predvidiva sa komentarom )) .. opet odlicna pjesma .. autor je definitivno pesnik ( wolfie, od toga ne mozes pobeci)...svidja mi se ta svest : ''zaboravices nase dane''...kao da nisu ni postojali...ljudi zaboravljaju dane koje ne bi trebali da zaborave... zaborave ljude koje ne bi trebalo da zaborave...i uvek , zaborave nas koji ne zelimo da budemo zaboravljeni...kako se ja od toga lecim? pisem dnevnik...malo je staromodno ali pisem ga.. , jer ne smem neke dane i ljude da zaboravim...da se ne bacam vise u rebus, ovo je stvarno jedna lepa pesma...
Hvala, Ceco! )
Istina je da napisem ponekada koji stih, za sebe, a drago mi je kada vidim da se i drugima svidi... U pravu si u vezi zaboravljanja... Tako je ova pjesma i nastala - cisto da ostane nesto, sto ce podsjetiti nekoga, na nesto, kada zaboravi nekoga...
P.S. Pises dnevnik... To je zaista lijepo cuti. To ti dodje poput pisanja pjesama, eseja... Mislim da pocinjem da shvatam tvoj odnos prema Bg-u.
)
Istina je da napisem ponekada koji stih, za sebe, a drago mi je kada vidim da se i drugima svidi... U pravu si u vezi zaboravljanja... Tako je ova pjesma i nastala - cisto da ostane nesto, sto ce podsjetiti nekoga, na nesto, kada zaboravi nekoga...
P.S. Pises dnevnik... To je zaista lijepo cuti. To ti dodje poput pisanja pjesama, eseja... Mislim da pocinjem da shvatam tvoj odnos prema Bg-u.
Beogard i jeste razlog zbog kog pisem dnevnik...,cula sam negde da dnevnik pisu samo one osobe - koje nesto zele a to ne mogu da dobiju...mislim da je tako i sa pisanjem pesama..mozda.. pozdrav Wolfie...:-)
Ima tu donekle istine... Ipak, da ne vjerujem da necu naci ono sto trazim, i da ne znam kako izgleda to sto trazim, mozda ne bih napisao nijednu pjesmu, i nastavio bih i dalje da se zadovoljavam mrvicama od zivota.)
Imas pozdrav, Ceco!)
)
Imas pozdrav, Ceco!
)ja nisam pjesnik jer nemam dara, to moje srce stihove stvara ...
I opet dodjoh da procitam...
@Zvezdana: Lijepo je znati, godinu dana nakon svega sto se desilo, da je ipak ostalo nesto lijepo...
Uvek se treba secati samo lepog, ako hocemo da nam zivot bude lep, one ruzne stvari pod tepih...
Ne pod tepih, vec u WC solju... Nasuti zatim dosta sanitara, poklopiti i pustiti vodu!
TAKO JE!!!
Vrlo si slikovito to opisao...))
Vrlo si slikovito to opisao...
))Svako dobije po parčence kolača, pesnička duša je baš lep komad
@Zvezdana: )
@Drvo: Da, ali to parce kolaca, ponekada znam da izgubim medju drugim komadicima koji su mi u tom momentu "sladji", pa se onda pitam da li cu ga ikada ponovo naci...)
)
@Drvo: Da, ali to parce kolaca, ponekada znam da izgubim medju drugim komadicima koji su mi u tom momentu "sladji", pa se onda pitam da li cu ga ikada ponovo naci...
)dodje kada ne trazish..
Poslao
ff
u 11:19, 19/10/2006 | Link | |
Kada bi se bar nada mogla sahraniti bilo cim!!! Jedna pjesma ne znaci kraj ljubavi, jos manje jedan telefonski poziv.
A pjesmu ne mogu komentarisati jer sve koje sam do sad procitala su prepune osjecanja, jednostavno lijepe i bilo bi suvisno svaku posebno hvaliti.
A pjesmu ne mogu komentarisati jer sve koje sam do sad procitala su prepune osjecanja, jednostavno lijepe i bilo bi suvisno svaku posebno hvaliti.
Moze se i nada sahraniti. To je trenutak kada prestajemo da se plasimo, i postajemo slobodni. Kada posumnjamo u sve i oborimo na pleca, jednog po jednog idola, suocimo se s istinom surovo i beskompromisno, napisemo jednu pjesmu, poslije koje vise nista nece biti, kao sto je bilo prije i krenemo dalje...