9/2/2007
I danas smo sami...
Strahom rasparcani.
Zalutali varvari,
U muzeju vostanih figura.
Godinama nerazumijevanja,
Izolovani,
Nauceni,
Da budemo nijemi svjedoci,
Nemilosrdnih zlocina,
Najtezih bitaka ikada vodjenih.
Nauceni,
Da budemo jedini svjedoci,
Svog raspeca i svog uskrsnuca,
Nadajuci se, "jos samo ovaj put".
I danas smo sami...
Odlucni i snazni,
Molimo se pred novi boj.
I danas smo sami...
Dok maceve u tisini,
K nebesima dizemo
I krecemo u susret,
Zvijerima,
Sto su nas vec jednom,
Bacile na koljena.
09.02.2007.
Nije sramota pasti...sramota je ne ustati...
Samo sto se ponizenje, pad na kolena, najteze prasta...
Ovdje sami prastamo, sami se osudjujemo, jer smo "nijemi i jedini svjedoci".
Jos samo jedna farza...ali istinita... obecavam da cu prestati posle nje...
Sebi je najteze oprostiti!
Poslije nje bi, mozda, bolje bilo da naucis brze oprastati sebi i lakse kretati "dalje".
ebi ga...

i opet...opet ....opet...uvek napred
@Ridjobradi: ... ali, i brze i brze, sigurnije i cvrsce...
Izmenio Wolfie dana 9/2/2007 u 18:41
meni se svidja

)))))
...nemam sta puno komentaristati, reci su jake i dovoljno govore...
I danas smo sami...
Nauceni,
Da budemo nijemi svjedoci,
Nemilosrdnih zlocina,
........
@Mistichna:

)
@Mistichna, ne znam sta je tu smesno?
Zvezdana smesno???
samo mi se svidja pesma

))
Hej, cure! Sve je super! Niko nije umro (bar da ja znam), tako da:
"Gonna make me smile?"

)))))))))