3/2/2007
Igras se krvlju,
Zaboravljas moju zedj.
Igras se mesom,
Zaboravljas moju glad.
Igras se srcem,
Zaboravljas moju strast.
Igras se umom,
Zaboravljas da znam.
Igras se i ne vidis,
Plavo nebo u sivo se boji.
Igras se i ne kusas,
Izvori kristalni postaju mutni.
Igras se i ne osjecas,
Sunce blijedi u crvenu kuglu.
Igras se i ne znas,
Rajsku bastu pustinja osvaja.
Igras se...
Igraj se...
Ne osvrci se...
Jer,
Poznajem dobro ovaj dan,
Kad istina dusu opija.
Kad u krematoriju zabluda,
Nestaju i sjecanja na nade.
Dosao je cas,
Da najljepsu pjesmu,
Proljecu zapjevam.
Da se okrenem,
Slobodan,
Beskrajnom moru snova,
I zaplivam njime sam.
03.02.2007.
najs...veri najs...
Izvanredno...
Jazz, Lady, thanx!

)
Samoća je težak teret za beskraj... Rezerviraj si koji koraljni otok za odmor

Slobodan,
Beskrajnom moru snova,
I zaplivam njime sam.
P.S.Plovi miran, a nju pusti..., kad ti je lepse sam.
@Omid: Nije ako sa svakim zamahom ruke, grabis jedan san.

) Ipak, i koralno ostrvo moze biti jedan od njih!

)
@Zvezdana: Hvala na lijepim zeljama! "Do djavola i torpeda. Punom parom naprijed"

)
Pogledaj
svet je samo tvoj.
Razvuci jedra
i zaplovi morem...;-)
Onda bih ja volela da nikad ne saznam...da se zauvek igram...
Samo napred

Odlicno napisano


Kad istina dusu opija.
divno

opasna igra,prijatelju
@Hera: Ali jednom kada se od igranja umori, stane i oci otvori, shvata da je to vec dugo bila samo igra sa avetima sopstvenog Ida...
@Yin, Mistichna:
@Foxy: Ee... mogla je biti...
