Kiša...kvasi lice...
Odeća suva, a duša natopljena...Onako...Bez razloga...
Kao kada Sunce zaklone teški, crni oblaci, a iz njih krenu krupne kapi...onako...bez razloga...
Kvase Zemlju, natapaju, na kratko, pa se sklone kako bi Sunce ponovo, svojom svetlošću
milovalo lepotu Zemlje i dugu koja se pojavi tada...Onako...Bez razloga...
Zemlja, svojim šarenilom, mirisom cveća, zelenilom trave, svom svojom lepotom, baš kao i duša, skriva
vlagu, negde... na dnu...Onako...Bez razloga...
