6.5.2010 16:33 , Objavio verica Kategorija posta:

  Na nebu, sjajna,mala ili  velika, vidljiva , jasna...treperava, nestašna...Uživaš, poigravaš se, a onda... odjednom nestane, zakloni se ili zamrači - ne vidiš je više. Zbuniš se...uplašiš... znaš da je tu, da i dalje sija, samo je skrivena od pogleda tvog, kao da se postidela...
   Da li je neko drugi vidi? Da li je uspela da nekome  izmami osmeh, isti kakav je bio tvoj dok si u nju gledao...ili je svoju, iskričavu, nežnu, toplu, svetlost unela u nečije srce, isto, kao što je u tvoje unela...
 a koja i dalje isijava... pogleda usmerenog  ka mestu gde je do pre nekog vremena sijala, stojiš i nadaš se da ceš je ponovo ugledati... Tada... ako se pojavi, prizvaće svetlost iz tvog srca i treperićeš istio kao onda, istim sjajem, istim intenzitetom, istim žarom kao i ona...
...samo ako uspeš da sačuvaš svetlost u svom srcu...



 
6.5.2010 16:11 , Objavio verica Kategorija posta:
 Ponekad... kao pčele u svom pčelinjaku...vredne,radne, užurbane, svaka sa svojim zadatkom koji se zavrsi u propisanom roku...
 Ponekad...kao stado ovaca na pašnjaku, mirne,usporene, lenjo pasu sa zelenog polja koje se pruža oko njih...
 Ponekad...kao voda koja žubori, talasa, kaplje, preliva i kao da odmerava snagu koja je potrebna da teče dalje i bude bistrija...
 Ponekad, kao stena, čvrsta, neuništiva...
  Zuje,mekeću, žubore u mojoj glavi, sudaraju se, prepliću... dok silina vode ne načne stenu i odvoji delić koji valja po svom koritu,nosi, prevrće...sve  dok od tog grubog, neuglednog kamenčića ne napravi  fini, gladak,sjajan oblutak...postojan i još jači od stene od koje je nastao i koji stoji na dnu, smireno čekajući
da bude uzet ...
6.5.2010 16:05 , Objavio verica Kategorija posta:
 

 
Nekada maleno, skoro sićušno, tako da ga je i najslabiji vetar mogao slomiti...

Ojačalo je, izdržalo, poraslo, raširilo svoju krošnju i ponosno prkosi svemu što vreme nosi...
 Drvo... iz korena crpi energiju postojanja, iz vazduha

nadahnuće i znanje, od Sunca toplotu i ljubav, sa neba san i mir...
u krošnji
čuva svoje najmilije...
 Baš je dobro biti drvo...