Zimus, krajem decembra, dobih poziv sa biroa...
Kontakt telefon knjigovodstvene agencije, moja struka...bla,bla...
Pozivam i zakazujem razgovor...Odlazim do zapisane adrese...Docekuje me ogronmna porodicna kuca, nedovrsena, ma lepa i tako..u njoj kancelarija...i gazdarica(u kucnim papucama),starija zena(ne mogu reci gospodja), dobronamerna,puna prica ~ uglavnom o svojim problemima...potrebama...(ih, ma ja svoje ne govorim nikome)...Sve u svemu pristanem na platu, radno vreme (koje ce biti uvecano zbog obima posla, a radilo se od 07hdo 19h),na 2 meseca rada bez prijavljivanja ( takvu praksu zena ima)...Znam ja za to, a i ovi na birou znaju...sta ces...Prodjose ta 2 meseca i nekih petnaestak dana...Doticna mi rece da ne mozemo vise da saradjujemo...pa jasno mi je...zasto bi? Predati zavrsni racuni, PDV...OK...Pozeleh joj sve najbolje i krenuh domu svome...Hej!!! Vratih se i upitah za platu, kao i za prekovremene sate (nisu placani vec pretvoreni u slobodne dane,a ja ih ne mogu koristiti,zar ne?)... Jaaaooo...nemoj me sad, zaista ne mogu sada da racunam, u poslu sam ( uvek je zena mnogo zauzeta kada joj se neko obrati), javicu ti se...
Nije se javila...verovatno ni dan danas ne bi da ja nisam otisla do nje (pa imam dvoje dece, moram traziti svoje)...poce zena da broji...vidim neka sica...hmmm...Naime, pruzi mi upola manje novca i rece da je bas juce nazvao covek i da je morala da plati gresku koju sam napravila...jos onomad....Zaista?
Ma razumem...treba zena da dovrsi kucu, pa jos da je napuni...nisam ja nerazumna...
Rekoh samo ~ svaka cast...a ona, verovatno ~ ovce su za sisanje...
Izadjoh iz te "porodicne firme" i osetih zadovoljstvo...sloboda...i poceh u sebi da pevusim:
" Pljuni............. i zapevaj........."
