24 December 2006 02:46 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:



Po glatkoj površini stakla, crtam nevidjive mape moga puta...
njih ne može videti svako...
zaštićene su tajnom lozinkom...
prelazim vrhovima jagodica i vezem gravuru mog života...
nežnu poput paučine...
i najnažniji dodir je može obrisati...
no, ako je prekrije onaj jedan jedini dah,
mape se prikazuju...
automatski se aktivira zaštitno polje...
i paučina postaje čvrsta gravura...
nedodirljiva...
nepromenljiva...
najjača...

22 December 2006 13:17 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

Rodjen sam da cinim greske
i da hocu ne znam bolje
usne su mi tako teske
kada dotaknu tvoje

Sad ni suza nemam vise
da te nijemo pratim samo
vrijeme uspomene brise
to i ti i ja znamo

Tu na mojim rukama
ova ljubav umire
dok nam jutro umorno
broji zadnje dodire

Srece nema u nama
gubi joj se svaki trag
gdje su oni dani svi
kad sam tebi bio drag

Znam da nema vise vremena za nas
ja zadnji put te ljubim danas
nesto pricas, ali ne cujem ti glas...

 

 

 

 

btw.ponovo sam napisala citav post i PONOVO je nestao...

ima li sanse da se to nekako regulise, da pisanije bude sigurnije?!

nemam zivaca sada sve ponovo, posle cu...

21 December 2006 03:05 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:
''Braaaateee...'' EBENO... MNOOOGOOO EBENO...

užasno osećanje odvikavanja od ljubavi...

i dok on bezbrižno hrče i ostavlja eventualnu grižu savesti za slobodno vreme, ja sam ta koja , kao po običaju, sjebava svoj život u tri lepe...

ebo me ko god ovako emotivnu budalu....
zašto BRE nisam neka bezosećajna kučka koja uživa u životu i jebe joj se za druge...

nego kao naaaaaa...gora moguća mazgetina brinem o drugima i onda sjebem samu sebe i njima lepo,a ja sam mrtva...

i nije problem u njima... u ovom slučaju njemu... JOK!

odgovorno potpisujem!!!

problem je u meni!!!

što sam ga toliko volela,što sam mu posvetila veliki deo mog života, maltene u potpunosti...
što sam ga mazila i pazila i bila njegove bitke...

naravno,patiće i on...ali neuporedivo manje od mene...
njemu će nedostajati da neko živi stvari koje mu se ne sviđaju umesto njega...

a ja treba da se saberem,oporavim u POTPUNOSTI, počnem da živim SVOJ život i još MOŽDA MOŽDA MOŽDA jednog dana nekome poklonim neku mrvu sebe...


ma stvaaaarno sam skotina najgora i treba da me sjebe...
zašto i ne bi...

njemu se može, a ja to lepo sve dozvolila...

lepo kažem - skotina! ja!

jebem ti ja muško koje je veća pizda i kukavica od svih žena koje poznajem , a pritom sve bi i ništa nije....

idem da izvršim emotivni harikiri...

možda time ubijem i ovu odvratnu bol!!!


20 December 2006 02:50 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

 

Tražio si moje srce...

nikada ga nikome nisam dala u potpunosti...

komadiće i komade-da...celo...ne...

nikome nikada...

pre tebe...

intuicija i razum su mi govorili jedno,ali strah da ga nikome nikada neću ni dati,jer samnom nešto nije u redu, je prevladao...

i tako sam ti ga dala...u trenu...

umotano u veliki. providni,šuškavi purpurni papir,sa velikom purpurnom mašnom...

rekao si da ćeš ga paziti... čuvati... negovati ga...

ali...

vrlo brzo je počelo da krvari i da vene...

na trenutke bi ga zalio ljubavlju,tek da se mrvu oporavi...

a onda bi ponovo nastavio po starom....

urlala sam i udarala o staklene zidove mog kaveza,koji ništa ne propušta, pa čak ni zvuk...

pokušavala sam da doprem do tebe,ali ne...

ponekad bi me primetio,...

prilazio bi staklu i izvinjavao se, govorio kako ti je jedina želja da brineš o njemu i meni...

and still...

ono je umiralo...

a i ja sa njim...

zatvorena i zarobljena u kavezu iz koga samo statično mogu da posmatram svet oko sebe...

znaš... predugo je ovo bilo vremena za ''izvini'',''ne mogu ti opisati koliko se kajem'',''nije mi to uopšte bila namera'',''jedino što želim je da si srećna'',''zauvek ću te voleti i biti tu za tebe'',...

ovo poslednje je takva demagogija...

PREVIŠE je ovo vremena za to...

verovala sam da ljudi,ako im je stalo,mogu da se promene...teško,ali mogu...

zato sam pokunjeno i zabrinuto klimala glavom na tvoje reči, nadajući se da ćeš se ipak promeniti...

ali ne...

da si zaista želeo-učinio bi to...

a nisi...

zato...neka ti je to moje sasušeno i mrtvo srce...

za uspomenu ili ga sažvaći ...

nije me briga...

ja ću se povući u ćošak mog kaveza i pokušati da uzgajim novo,mlado srce...

malo...malešno...

i ko zna...možda ga ipak neko toliko zavoli da brine o njemu i zaliva ga ljubavlju...

a ono, od toga toliko poraste da postane veeeliko srce, najveće od svih...

ponosno na ljubav koja ga okružuje...

 

19 December 2006 14:28 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

 

I'm so tired of playing,
Playing with this bow and arrow,
Gonna give my heart away,
Leave it to the other girls to play,
For I've been a temptress too long.

Hmm just,
Give me a reason to love you,
Give me a reason to be,
A woman,
I just wanna be a woman.

From this time, unchained,
We’re all looking at a different picture,
Through this new frame of mind,
A thousand flowers could bloom,
Move over, and give us some room.

Yeah,
Give me a reason to love you,
Give me a reason to be,
A woman,
I just want to be a woman.

So don't you stop, being a man,
Just take a little look from our side when you can,
Sow a little tenderness,
No matter if you cry.

Give me a reason to love you,
Give me a reason to be,
A woman,
It's all I wanna be is all woman.

For this is the beginning of forever and ever,
It's time to move over ,
So I want to be.

I'm so tired of playing,
Playing with this bow and arrow,
Gonna give my heart away,
Leave it to the other girls to play.
For I've been a temptress too long.

Hmm just,
Give me a reason to love you.

18 December 2006 13:58 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

 

Tri stvari su me navodile na suze kada sam bila beba...

kada se uneredim, kada mi šav na peleni nije savršeno ispeglan i vetar...

(dobro,zanemarila sam ono kada me nešto baš boli...)

čim bih videla kako se grane i ostala botanika napolju povija, mrštila bih se i bežala od vrata i prozora...

u međuvremenu sam shvatila da me samo mrvu manje od vetra iritira kiša i to kao ova danas...

jedan od razloga je i to što sam meteropata...

glava me ''razvaljuje'',svaka ćelija tela boli...

najradije bih se samo umotala u jorgan i prespavala ružno vreme...

znam da mnogi vole kišu...kao što je mnogi kada su negde unutra...

možda bih je i ja volela...

mada...ipak mislim da ne bih...

osim one tople,koja me asocira na nešto čisto...sveže...oprano...

ova hladna me uvek asocira na tugu i bol...

kada ti se hladnoća uvuče u pore i neće napolje, jer je čak i njoj hladno...

 

tužno je...

 

15 December 2006 03:40 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:



Kovitlac u meni uzima sve više maha...

sprema se tornado...osećam...
bojim se sebe tada...
tada demoni razvaljuju kaveze, ruše katakombe i kuljaju napolje gusti i lepljivi poput katrana...

svega nekoliko puta se to dogodilo do sada, ali svaki put su mi bile potrebne godine da bih zalečila povrede...neke nikada i nisam mogla... ožiljci su bili preveliki...

čak i dok ovo pišem, jeza me prožima...
demoni tresu kaveze...

ovoga puta, ti si tu...
da li je to dobro ili loše... ne znam... videćemo...

da li će i ako da, koliku štetu će tornado naneti nama... da li smo kuća od drveta ili cigle...

pružio si mi ono što si jedino mogao i to ono pravo...

najjači stisak i ''volim te... uz tebe sam...''...

šta god bilo... napunilo je oružje protiv demona...

čim nestane magla, videćemo ko je pobednik na ovom megdanu...



10 December 2006 21:27 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:






Sedim na obrisima davnašnjih želja, koje me prožimaju i danas...
osećam ih podjednakim intezitetom...
možda na trenutke i jačim nego onda, jer želje umeju biti kao vino...

ponekada...

danas je bio jedan od onih dana...
i veče je takvo...
osećam, biće i noć...

osećam se too fragile čak i za stakleno zvono...

menjam se...




7 December 2006 13:51 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

   

Želim da me zagrliš sada...najjače najnežnije ikada...
da me uviješ u sebe i sakriješ od svega...
da me ušuškaš u naš krevet, koji odiše mirisom čistog...
ispeglanog, zategnutog, nevinog...


da svira tiha muzika...gori sveća s mirisom cimeta...

a napolju može i da pada sneg...

8 November 2006 10:39 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:




Potreban mi je odmor...
suviše obaveza i premora, a iznad svega tek je počelo da se zahuktava...

Ne mislim samo na fizički premor...
mislim iznad svega na onaj psihički...

potrebno mi je da se opustim i relaksiram...
da se podsetim šta je to uživanje...

zato sam npr. sinoć napunila kadu i ubacila so sa mirisom cimeta i ono šumeće srculence sa istom aromom...
ugasila svetlo,zapalila sveću...pogađajte slobodno...sa mirisom cimeta - naravno...
pustila dobru muzikicu...
baš mi je tako nešto bilo potrebno...

...

osim što sam se osećala kao ogromni kolač sa jabukama, zbog onog silnog cimeta...



p.s.a danas,sve ponovo...
tjah...


sve što je s mirisom cimeta kratko traje...
kupka...
kolač s jabukama...
...


22 October 2006 01:23 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:






postoji nešto u tom neverovatnom u zvuku trube... u emociji koju sa sobom nosi ta muzika...
cenim da me ova vrsta najjače dotakne, od svih ostalih...
i noć...
i sveća...

i onda sam svoja... i onda sam ja...


13 October 2006 20:01 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:
... and what is worse I really do...



10 October 2006 11:40 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

juče je bio jedan od onih dana kada te nesto krene- krene te načisto....
e, a mene su krenuli komentari na ulici, dobacivanja, nabacivanja i sl.

zaista to ne volim, štaviše toga se grozim... tako mi je degradirajuće...
niti sam imala dekolte(naprotiv,zakopčana do grla s obzirom na moje zdravstveno stanje),niti kratku suknju ili nešto slično...
ne zveram oko sebe,ne flertujem,ama baš ništa...

i onda je dovoljna jedna jedina budala(u ovom sl. , nažalost, više njih u serijama)da učini da se osetim na neki način tako degradirano...jeftino...

a da sam ustvari,sasvim suprotno od toga...

ne znam,možda nekome prija to okretanje,dobacivanje,nabacivanje,jurenje za tobom...
meni to najiskrenije smeta...
nemam potrebu da lečim bilo kakve komplekse na taj način i takve situacije zaista umeju da me smore...


tjah...


'ajd' uzdravlje...

6 October 2006 11:13 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:






    Ako postoji reinkarnacija, spremno tvrdim da sam u nekom od ranijih života bila vodozemac...možda sirena?... kit? ... delfin?...
cenim da sam bila tako neka upečatljiva vrsta... nekako ne dojmim kao neka raža ili tinca tinca... jegulja još manje...
ni ovi planktoni, koji doduše i nisu vodozemci , nisu moja sorta...

ma suma sumarum, nešto golemo i upečatljivo... koje gleda svoja posla i uživa brčkajući se... hmmm... ebi ga izgleda da sam ipak najviše, u tom slučaju, kit...
tjah...

bem mu miša STVAAAAA...RNO (ovo treba zamisliti kao zvuk kitova) volim vodu...
makar samo držala ruke pod česmom... volim osećaj iste kada se preliva po mojoj koži...
neopisivo mi prija...
jeste, uživam i da je posmatram,ali direktni full kontakt je nešto posebno...

i možda sam sebična, ali volim kada nam u tom fantastičnom osećaju NIKO ne smeta...
jedino nam je muzika poželjna...
svi ostali,osim ako baš nije moranje,molim sačekajte svoj red...


bem li ga...izgleda da sam stvarno(ljudskim glasom)nekad bila neka kitka...


btw. šta boles' učini od (kvazi)normalne osobe... tjah...


2 October 2006 01:59 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:
...moja dijagnoza od danas...

ali to je fascinantno...kod mene nista picolo... solo grande...

grande bolest, grande zaeb,grande ljubav,grande razočaranje,grande bol,grande veselost,grande tuga,grande uspeh,grande neuspeh...

sve vazda grande...

grande na kub je ovaj bljak osećaj koji luta mojim telom kao vagus...

onaj,koji me muči čak i više od ovog ODVRATNOG osećaja koji tinja,bol u grlu,malaksalost itd., a još gori je kada se zakašljem...tada imam osećaj da mi je čitav grudni koš smrskan,a da mi krhotine rebara i grudne kosti cepaju pluća...

a da ja to gledam...bespomoćno...

gora od toga je jedino ova šugavost...
kada mrziš sebe što nisi verovao svom instinktu i što si uporno davao šansu nekome ko je ničim ne zaslužuje...

nekome ko te je obmotao i pustio te da odeš, ali bi te malo-malo cimnuo nazad i ti bi ostao do sledećeg odlaska... i sve tako u krug...

nekome ko je fantastičan u priči i sanjarenju,ali takođe nekome ko na delima taaaaaakooooo vazda zaebe...
ma kada bi hteo-ne bi mogao taaaakoooo dobro da zaebe...

a ja ne mogu tako...
nikada nisam mogla,znala sam to,a ovim je to i potvrđeno...

suviše mi je potrebno da sam nečija devojčica u telu odrasle, sposobne i samosvesne žene...
da znam da će me paziti UVEK,čak i kada se jogunim,da znam da je uvek tu...
da će me uviti u ćebe i nositi i da će me čuvati od svih nepogoda...
da će mi praviti rođendane i pidžama žurke , da će mi čitati priče, voditi na nova mesta, pomoći mi da osetim mirise,ukuse,predele koje nikada nisam ...

možda u njemu tražim deo father figure...
verovatno je to...
mada može i varijanta stariji brat,deka, i sl. ...

bitno je da ja tražim sigurnost...
onakvu kakvu pružam...

a on... ma šta želeo,hteo,nadao se... i sl.
jednostavno, nije bio sposoban da mi je pruži...


and that is that folks...



No more carefree laughter
Silence ever after
Walking through an empty house, tears in my eyes
Here is where the story ends, this is goodbye

Knowing me, knowing you (ah-haa)
There is nothing we can do
Knowing me, knowing you (ah-haa)
We just have to face it, this time were through
(this time were through, this time were through
This time were through, were really through)
Breaking up is never easy, I know but I have to go
(I have to go this time
I have to go, this time I know)
Knowing me, knowing you
Its the best I can do

Memories (memories), good days (good days), bad days (bad days)
They’ll be (they’ll be), with me (with me) always (always)
In these old familiar rooms children would play
Now there’s only emptiness, nothing to say

Knowing me, knowing you (ah-haa)
There is nothing we can do
Knowing me, knowing you (ah-haa)
We just have to face it, this time were through
(this time were through, this time were through
This time were through, were really through)
Breaking up is never easy, I know but I have to go
(I have to go this time
I have to go, this time I know)
Knowing me, knowing you
Its the best I can do






2 October 2006 01:38 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

-imaš poštu
-ma važi...

***

-si pogledala poštu?
-e,daj,ne pada mi na pamet,nedeljom pošta ne stiže,a i prošla je ponoć... ne pada mi na pamet da gledam u sanduče...

***

-pogledaj... možda je stigla neka zakasnela pošta :)
-ma daj...

***

-jel treba da ti crtam da siđeš i da pogledaš u sanduče?!
-možda bi neka mapa pomogla?! npr.neka slična onoj koja mi se upravo smeška sa zida?!

***

-si videla legendu?! ima tu novih ulica,trgova, BULEVARA... :)
- mhmmmm...

-----------------------------------------------------------------------------------------------

nisam mu rekla da sam sišla još posle prve poruke...


našla sam pismo i neku čestitku/razglednicu...
sve je pisano pre nekog vremena, mada znam da je tada samo započeto, sada je završeno,ali greška je što nastavak nije u present simplu...
nego,kao od tog nekog datuma...tjah...

tada bi to sve imalo svoj pravi šmek i značaj...
sada... posle svega... kao ukus oporog vina...
nije to TO...

a sa samo malo,malo,najmanje truda, moglo je biti...

i bila je tu mapa Beograda, sa označenim našim mestima i putevima kojima smo šetali...


tjah...

wrong time...






Ja za ljubav necu moliti
Vise se necu za tebe boriti,
Jer ti me nisi znao razumjeti
I ne bi mogao za mene umrijeti.



29 September 2006 02:59 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:






Moja najbolja drugarica nimalo nema sreće u ljubavi...
Znam da o ukusima ne treba raspravljati,ali devojka je sasvim ok, psihofizički...
ali...ne ide...
tj. svi bi samo da je kresnu...
a nikako ni da joj se desi da preko nekoga upozna nekoga...
ili su zauzeti ili su joj super drugari...

tjah...

i kaže mi večeras : ne živim u iluziji da će taj neko biti whow, samo želim da bar na neko vreme imam nekog...
(tako mi je bilo krivo zbog nje)

heh...nasmejah se u sebi, pomalo cinično... a onda bi poželela da taj neki bude onaj pravi...

tako je to u ljubavi...ma u životu uopšte...

ja sam imala sreće (?!) da mi dečko nikada nije bio problem...
kada sam htela nekog pored sebe uvek se dešavalo da je neko zaljubljen u mene ili da mu se barem prilično sviđam...
koliko se taj neko meni dopadao i koliko smo se dobro zaista kapirali, toliko je i veza trajala, ali nikad kraće od par meseci...

prvo, zato što su mi se veze uvek bazirale na poverenju ( i prijateljstvu)
drugo, nisam od leptirića što letuckaju sa cveta na cvet...

ali znam, da sam vrlo brzo postajala nesrećna kada shvatim da to ipak nije to...

želela sam (and i still , oh, so much, do want to) THE one...

nikada nisam živela u ubeđenju da sam savršena, niti bih to ikada želela, ali verujem da sam osoba sa čistom dušom i mirno spavam... to je ono što mi je važno...
a sad, neko me voli,nekome sam draga,nekog verovatno iritiram... pa to je najnormalnije...
nemam neki kvazi kompleks da moram svima da se dopadam...

isto tako , ne želim ni kraj sebe savršenog...
u tom slučaju nikako ne bi uspeli...

ali želim MOJU ZAKRPU!!!

da me kapira, po svakom najtananijem šavu, čak i kada toga nisam svesna...
da ne da hladnoći da se podmuklo uvuče...
da me pazi i štiti od svega, pa i od mene same...
da me zadrži...

da sam njegova...

27 September 2006 18:07 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:





Ljubav...
osećanja...
empatija...

hmmm....

a amnezija?!

šta s njom...

volimo nekog do iznemoglosti, dete, roditelja,...

volimo tamo nekog...
uzdišemo, patimo,radujemo se poput dece,život bi dali za tu osobu...

a onda BUM!!!

- izvini, ali ko si ti ?!

šta onda činiti... ?!

i dolazimo do ključnog pitanja, kako je moguće da tAAAA...ko jaka osećanja jednostavno nestanu, makar na neko vreme... kako je to moguće...


i šta su osećanja uopšte ?!

i da li su ona u službi nas ili je obrnuto?!



26 September 2006 11:17 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:






Time goes by so slowly...
kaže Madona u čuvenom ovogodišnjem zimskom hitu...
eto paradoksa...
koliko juče je bila zima 2006.,a sada...
sada već polako razmišljam o novogodišnjim planovima...
hej... pa za svega 3 meseca će biti : SREĆNA NOVA 2007. ...


Koliko juče sam birala poklone za 2006. ...
ma what the hell, koliko juče sam imala 2,3,4,5,6,7 godina...
i deka je imao zadatak da mi kupi toooooliko veliku jelku da je udarala u plafon...
uhhhh...koja je TO radost bila... pa pokloni, pa ruska salata, pa bambi-bomba torta ( redovni repertoar moje bake)...
pa one bombone sto se kače na jelku kao ukrasi, pa lampice u obliku malih sveća...

uhhhh...




as time goes by...

( I realize how small we are, and the whole lifetime is just a wink)

21 September 2006 02:26 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:




Postoji nešto... nešto u nama, u čoveku, u meni... nešto što me nagna... nagna na emocije...
nagna me da volim, da se nadam...
kao što me nagna da se borim, da grizem, da ne posustajem...
ne znam koliko je to u meni urođeno, a koliko stečeno, ne znam koliko je strah od posustajanja,a koliko je želja i potreba za ostvarivanjem...

ne znam...
ne znam i ne pitam...

znam samo da ne prihvatam kukanje...
cenim one koji se otresu , obrišu krv i nastave dalje...
uspravno...
šepajući, vukući se, milimetar po milimetar,ali nastavljaju...

poštujem i one koji stanu negde na putu i kažu  dosta od mene...
cenim...

sve dok ne pokušaju i mene da zaustave...

ali ne podnosim cmizdrave, kukajuće, razmažene...

takvih se klonim, jer ne želim da me pune negativnom energijom....

zato se divim i osvaja me kada se neko bori...
naročito kada se nesebično bori za nekog drugog osim za sebe...
za dete, roditelja, brata, sestru, prijatelja...

to me nagna da ga poštujem, makar mi se i ne sviđao...

a tek ako mi se sviđa...

za takvu osobu bih mogla i sama da se borim...