15 December 2006




Kovitlac u meni uzima sve više maha...

sprema se tornado...osećam...
bojim se sebe tada...
tada demoni razvaljuju kaveze, ruše katakombe i kuljaju napolje gusti i lepljivi poput katrana...

svega nekoliko puta se to dogodilo do sada, ali svaki put su mi bile potrebne godine da bih zalečila povrede...neke nikada i nisam mogla... ožiljci su bili preveliki...

čak i dok ovo pišem, jeza me prožima...
demoni tresu kaveze...

ovoga puta, ti si tu...
da li je to dobro ili loše... ne znam... videćemo...

da li će i ako da, koliku štetu će tornado naneti nama... da li smo kuća od drveta ili cigle...

pružio si mi ono što si jedino mogao i to ono pravo...

najjači stisak i ''volim te... uz tebe sam...''...

šta god bilo... napunilo je oružje protiv demona...

čim nestane magla, videćemo ko je pobednik na ovom megdanu...



Objavio glina pod prstima u 03:40
kategorija posta: email this post |