Jednom kad prosincu vratim sve zube možda i poželim s Njim iznova zagristi život. Sjećanje na zimu koja me posebno hladno voljela ne blijedi pri pomisli na bujno proljeće pred mojim vratima. Stojim s one strane zida, daleka propupalom buđenju. Otuđena cvjetnim livadama i bistrini jezera u kojem želim plivati naga. Priroda me ne zavodi jer sam srasla sa zidovima u kojima još uvijek jedna neugasla ljubav diše. Prokleto pulsira stameno zdanje nezaborava. I ovo jutro se krećem prostorijama u bijelom ogrtaču kao netaknuta sjena, prstima dodirnuvši samoću. Prolazim pored zajedničkih slika iako su mi zidovi prazni. Zaustavljam se ispred postelje čija me praznina po ne znam koji put brutalno siluje. Ispijam patetiku miješajući ju s usitnjenim zrncima kofeina. Zagrizam toplo pecivo hraneći još jedan dan gladan okusa meda.
Slatko bih se punila, putenošću nadjevena.
Tek tada budim Ženu. Odvlačim ju do ogledala suočivši njene uprljane obraze s obrazom čiste kurve sudbine i razvlačim dobro uvježban osmijeh nepatvorene glumice. Odgurnut ću tijelo među ljude probijajući se dostojanstvena u masi jednako zastrašujućih grimasa, maštajući o očima koje se lijepe za moje bokove. U tim očima ponajprije spoznajem prijetvornu sebe, tek tada se zanosim mišlju o ženstvenosti koja zavodi Njegova osjetila. Čeznem za opipljivom žudnjom. Dan će ispuniti krvlju i otkucajima srca u grlu. Očajnički mi treba uzbuđenje pod rebrima, u ustima, među nogama. Skrivenom dijelu mozga gdje sagorijevam uspomene. Gasim emocije. Uništavam onaj dio sebe za kojim je žudio On. Beskućnik moga bivstva. Probisvijet strastvenog posrnuća. Skitnica u meni.
*
Silence
Copyright ©2013