Šaputanjem prošlosti na odlasku, oštrim ubodima istine u meko tkivo podatne Žene, iscurit će sve tajne i iz samih kostiju sudbine. Stvarnost se zrcalnoj noći podaje. Snaga emocija kleči na koljenima ispred ispraznog pogleda. Rapsodija ludila zanosno njiše bokovima u kreaciji ispupčenih grudi, čvrsto stegnuta u struku gubitkom daha. Noć je otvorena pod očnjacima gladnih vukova muškosti, dok Mjesec željno podvlači pod sebe vlažne zvijezde i bludniči s njima. Bajkovit je ovo trenutak u kojem se jedna godina prelijeva u drugu. Smiješim se crvenim usnama ukrasivši lice lažnosti. Ispijam punu čašu uzavrele krvi. Njome punim i svoje oči. Mijenjam plavo sjećanje za crvenu želju, pulsirajuću, toplu osjetljivost. Raskoš senzibiliteta.

U zrelu Ljubav vjerujem iza ponoći, do tada sam naga u naručju praznine.

Tek prividno izgubljena slažem mozaik budućih želja, lijepim komade života u djelo koje ću pribiti čavlom u zid. Stajat ću ispred njega dostojanstvena, bez sjene u očima s vatrom u grudima. Lijepim mislima smještenim u režnjevima mozga i srca. Mnoge su godine večeras iz mrtvih ustale, no ne sustižu me jer u pripadnost vjerujem svakim dodirom svjetlosti zore. Ubuduće svijeću palim jednim zadržanim pogledom, a vosak će prolijevati po mojim osjetljivim, ranjivim mjestima muškarac kojeg osjećam kao užitak, rastvorena slatkom boli. Submisivno predana životu. Razornim emocijama bez kojih u mojim kostima ne bi bilo sadržine koja me pokreće. Sve što trebam jutro će mi donijeti u njegovim toplim prstima i poljupcu iznad obrve.

*
Silence
Copyright ©2012