Hladna prostorija glavne mrtvačnice Nandinga na Reniodu zjapila je prazna. Samo nekoliko minuta prije u njoj je vladala napeta atmosfera. Bila je naime, poprište žestoke svađe zbog upravo dopremljenog leša. Nitko nije znao kako je dospio na planetu. Na kolegiju patologa još nije donijeta nikakva oduka što s njim učiniti. A Vijeće Mudraca nije smatralo važnim o tome raspravljati.

Mlada doktorica Wollne oštro se suprotstavila višem patologu Strancu. Ona je htjela izvršiti obdukciju nad jučer umrlim mladićem iz ulice Lipa sa Zemlje. Namjeravala je potvrditi svoj naučni rad o bolesti na mozgu umrlih od usamljenosti i dokazati postepeni razvoj „stanica uljeza“, koji uništavaju neurone nazvane „želja za životom“…

Doktor Stranc nije dozvolio nikakav eksperiment nad umrlim mladićem. To je nalagala njegova vjera. A on je ipak  šef odjela… Nikola sa Zemlje bio je pripadnik religiozne sekte Amiša. Ta religija strogo je zabranjivala seciranje tijela poslije smrti. A na planeti Reniod vladala je sloboda opredjeljivanja bez obzira odakle potječe umrli…

Izlazeći zadnja od osoblja, znanstvenica Wollne ljutito je zalupila vrata dvorane uputivši se na jednosatnu pauzu. Koracala je bijesna dugim hodnikom koji je vodio do bolničkog restorana. Nije ni pogledala u nisku, ljepuškastu, mladu medicinsku sestru koju je skoro srušila  na kamenito tlo poda…

Mlada djevojka nije se uplašila toga sudara jer ga je sama izazvala da uspori doktoricu Wolfi u vraćanju na posao. I zbog još nečega. Samo ju je oštro pogledala u potiljak.

Ti se nećeš ni sjećati Nikole sa Zemlje!- rekla je osorno.

Kada je stigla do glavne dvorane, osvrnula se okolo. Kako nikoga nije zapazila na hodniku, polako odškrine vrata mrtvačnice. Uputila se pravo do mrtvog mladića oko koga je nastala svađa. Prišla je nosilima na koja je bio postavljen umrli Nikola. Nježno je podignula plahtu. Ugledala je blijedo, ukočeno, ali još uvijek spokojno lice koje ni samrtni grč nije mogao ukloniti…

Djevojku u medicinskoj opremi obuzme val tuge. Nagnula se nad mrtvim bićem sa Zemlje. Gledala ga je, blagim, sažaljivim pogledom. Nakon nekoliko trenutaka iz njezinih velikih zelenih očiju kapnula je, kao biser svjetla suza na njegovo otvoreno, ukočeno, oko. Zatim se razlije i na drugo. Huknula u njegovo lice. Stavila je mu je svoju malenu ruku na hladno, smrznuto čelo. Povuče je po dužini njegova tijela. Tresne dlan o dlan. Oštar prasak odjekne prostorijom…

Nikola sa Zemlje! Ustani s kolica za mrtvace!- zapovjedničkim glasom uzviknula je djevojka. Dvorana se načas ispunila bijelom svjetlošću.

Mladić je s naporom trepnuo očima. Okrenuo glavu ugledavši pokraj sebe djevojku u medicinskoj uniformi. Razrogačeno pogledao po prostoriji, pokrenuo tijelo i sjeo na nosila. Protegnuo je još jednom ukočene udove.

Gdje se ja to nalazim?!- upita nepoznatu koja je samozadovoljno gledala u njegove plave, oživljene oči.

Je li ovo bolnica? Opipao se svojim dugim rukama. Odijelo mi je čitavo! Jesam li bio povrijeđen?! Zašto osim nas dvoje nema više nikoga u ovoj prostoriji?! Opet se okrenuo prema djevojci. Jesmo li mi u gradskoj mrtvačnici?!- upitao je naglašeno, ali bez ikakvih emocija.                                                      

Ona ništa nije odgovorila. Samo ga je gledala netremice.

Počelo je! Dolazi k sebi baš onako kako sam planirala!-prostrujala joj je misao.

Za nagradu što sam se neovlašteno uplela u njegov život i nanijela nepravdu učinila sam ga moćnim čovjekom koji neće moći činiti nikakva zla drugim ljudima. Moćnim doduše u inteligenciji na starom poslu… I…

Uhvatila je Nikolu za rukav i povukla za sobom. On se bez opiranja povinovao njezinoj zapovijedi… 

Izašli su na hodnik i krenuli na sporedan izlaz za hitne slučajeve. U dugoj ulici Ballarda stopili su se s mnoštvom ljudski bića koja su išla svojim poslovima u svim pravcima i nisu se obazirala na neobičan par….

Djevojka i mladić koga je danas oživjela, stajali su pred Visokom školom za svemirska istraživanja na Zemlji. Upravo su završavali žustri razgovor uvjeravanja.

E, pa Nikola, djevojka za kojom si toliko čeznuo ide ti u susret! To je ona koju si toliko godina gledao iz tramvaja dok si išao s posla… Koju si čekao  čitavu vječnost! Ona će rado poći sa tobom. Samo ju zaustavi i povedi svojoj kući. Ostalo je na tebi kakav ćeš život imati u budućnosti….

Uhvatila ga je za lijevu ruku i skoro pogurala prema djevojci koja je nailazila iz suprotnog smjera. Mladić se šutke, stidljivo, oklijevajući, uputio prema svojoj, budućoj životnoj suputnici…

A djevojka, Moćnica sa Renioda, daleke planete Svemira u Galaksiji Dragg, krene veselim korakom prema svom prijatelju i suradniku Mellondu koji ju je čekao na uglu ulice.

Kada je stigla do njega, mladić joj zadovoljno reče: „Molo! Molo! Nemoj ni u snu više napraviti ovakvu pomutnju! A osobiti se pretvarati u Zemljane bez prave potrebe!“ Poljubi ju u rumene usne. „Jedva sam kod šefova iz Vijeća opravdao tvoj nestašluk!“ Čvrsto ju zagrli jednim od svojih deset pipaka. „Ti si ipak moje najdraže biće u Svemiru! To znaš…!“

Mola mu padne u naručje i strastveno uzvrati poljupce. Razvuče usta u široki osmjeh pred kojim je uvijek popuštao…

Oh, Oh!- zaprede mazno. Opraštanje je dokaz prave ljubavi! Zar ne?! Čak i među ljudima…

Bljesnu svjetlost koju nitko u okolini nije primijetio… Dvoje operativaca Vijeća za kolonizaciju planeta nestala su u trenu sa planeta Zemlje….

Svemirko