Grad O… polako je obavijao mrak. Još nije bila ni upaljena javna rasvjeta, a glavni trg sjajio se u raskošnom blještavilu… Golema svjetleća reklama u obliku svemirskog broda isticala je zasluge Kompanije M.G.S. za kolonizaciju planeta u obližnjoj galaksiji M59 i nudila ulagačima dio zarade od korištenja rudnih bogatstava… No, nekoliko kilometara dalje sjajio se na mjesečevu svijetlio pravi svemirski brod Razor, veličanstvena građevina visoka pet stotina metara… Njegovo putovanje nije najavljivano na Targanu, no, svi su znali da će putovat do neistraženih planeta Jednog sunca, približno brzini svjetlosti… Brod je bio pred završetkom. Desetine hiljada kandidata već se prijavilo da sudjeluje u ekspediciji Kapetana Norda, ali veliki osvajač namjeravao je primiti samo sto pedeset pomno odabranih članova posade za prvo, eksperimentalno putovanje!
Drijemala je u potkrovlju pokraj natkrivene terase u starom, otrcanom naslonjaču. Imala je u krilu nekakvu knjigu koja joj polagano skliznu niz noge i muklo tresne o kamene pločice. Trgne se uplašeno. Već je padao mrak. Obazre se oko sebe. Zatrepće razrogačeno očima kada ugleda pokraj knjige nekakvo pismo kako leži na podu. Još se više začudi što je označeno žigom vojne jedinice u koju se željela zaposliti prije godinu dana.
Kako se samo tu našlo!?- očajno je uskliknula.
Propale su mi sve nade za napredovanje kao znanstvenice....
Željela je biti pripadnica na svemirskom brodu Razor. Poslala im je molbu i obavijestila o svojim kvalifikacijama. No, govorkalo se da ga još dograđuju najčuveniji znanstvenici u Galaksiji Dragg. A kakva će biti misija i kamo će točno poći, samo se nagađalo.
Čekala je odgovor neko vrijeme, a onda je razočarana, na to posve zaboravila. No, nije se obeshrabrila već je nastavila s učenjem na tehničkim znanostima u Institutu Nikola Tesla. Mislila je da se treba još usavršavati kako bi je primili eventualno, na natječaju slijedeće godine. Upravo je to školovanje završilo prošli tjedan…
Sagne se i grozničavo zgrabi zametnuto pismo Svemirske Agencije za Kolonizaciju. Nadnevak je bio star čak tri mjeseca. Okrene drugu stranu na kojoj je stajalo njezino ime. Imala je čudan osjećaj da će u njemu naći odgovor na sva pitanja koja je sebi postavljala svih ovih godina školovanja. Zanimao ju je samo posao u istraživačkim jedinicama koje je Kapetan Nord slao u najudaljenije dijelove Svemira. Čak je imala čast da jednom razgovara s velikim znanstvenikom pri dodjeli priznanja za najbolje studente Svemirskih komunikacija. Osobno je on uručivao medalje!!!
„Molo, rekao joj je stari kapetan, ako budeš htjela sudjelovati u mom znanstvenom projektu, osobno se obrati prvom pomoćniku Targu. Za tebe uvijek ima mjesta u našoj ekipi. I to najbolje mjesto!“ - značajno je naglasio.
Mislila je tada da će puknuti od ponosa. Imala je osjećaj da je te riječi čuo cijeli svemir. No, kasnije kada su splasnule emocije ipak nije htjela da se itko zalaže za njezino zaposlenje. Čak ni Veliki Nord. Bila je tvrdoglava kao mazga sa Targana. Htjela je da postigne karijeru svojim sposobnostima bez uplitanja sa strane…
Znala je da će jednom uspjeti. I eto, sada je taj trenutak došao!
Podere gornji dio, zatim izvadi četvrtasti plastični zeleni karton. Srce joj na trenutak zaigra od sreće.
"S današnjim danom primljeni ste u Znanstvenu jedinicu koja ide u sazviježđe Doradu Nebula. Vaša će dužnost biti operativna. Biti ćete voditeljica za kontakte s drugim civilizacijama. Pratili smo vaš rad svih ovih godina školovanja. Čekali smo da steknete određeno znanje i iskustvo u rješavanju sporova među različitim rasama. To ste stekli u djelovanju udruga za zaštitu stranaca na našem planetu. Veoma smo sretni što zadovoljavate uvjete SAK-a. Ukoliko želite biti članica naše posade, morate za mjesec dana biti na svemirskom brodu Istraživač. Polazak je sa pristaništa Baralld. Ponesite najnužniju opremu. Sve ostalo već imate na letjelici!"- završavala je obavijest.
Instinktivno pogleda na ručni sat.
Znači već danas se moram pojaviti u svojoj jedinici! Do dvadeset sati….
Pažljivije pogleda kartončić. Pristupnica je bila bez potpisa Velikog Norda!
Nije bila sretna. Ona je željela otputovati na sasvim drugi kraj Svemira. Iz znanstvenih razloga, naravno. U drukčiju misiju…
Naglo se uspravi. Podigne ruke uvis. Nije mogla sakriti silno razočaranje. Pogledala je u zvijezde što su se počele pojavljivati na istočnoj strani večernjeg neba. Gledala je čežnjivo u određenu planetu za kojom je žudila već neko vrijeme… Blještala joj je kroz suze. Titrala pred očima, čineći je bližom nego ikada!
Hoće li je za života doseći!?
A možda, ipak jednog dana…
U mozgu joj bljesnu nada, nada koja umire samo s ljudskim bićem!
Nikada se ne zna! - prošaputa tiho.
Opet sjedne na isto mjesto i kapci se spustiše…
Iz obamrlosti ju trgne polagano kuckanje na ulaznim vratima. Bila je ljutita što se netko usudio doći u posjet u ovo vrijeme i prekinuti njezino sanjarenje. Nevoljko krene da ih otvori. Uhvatila je za golemi mesingani držač. Snažno povuče zasun. Skoro se sudari s visokim smeđokosim mladićem koji je htio stupiti u njezin stan.
Oči su im bile u istoj ravnini.
Isturi nogu naprijed da mu spriječi ulaz. Namršteno pogleda u njegove zelene oči koje su provirivale ispod duge, uređene kose.
Dječačko lice sjalo mu je od zadovoljstva.
Pridošlica ocjenjivačkim pogledom odmjeri djevojku. Svidjela mu se u prvi mah. Njezino ženstveno ovalno lice uokvirivala je gusta crna kosa i do pola prekrivala oči koje su izgledale još tamnije. Htio je nešto da prozbori. No, ona mu nije dala da dođe do riječi, što ga donekle zbuni. Nije očekivao tako žestoku reakciju…
Podignula je prćasti nosić. Njezino ovalno lice oblije crvenilo. Oprostite!- reče ljutitim glasom. Ja vas ne poznam! Zašto upadate nepozvani na privatan posjed!? Na Targanu to je najveća uvreda!
Nikoga ne puštam u ovo doba. Čak ni najintimnije prijatelje!
Oh! Oh!- zajapureno će neznanac. Nadam se da sam došao u pravi trenutak!? Upro je svoj kažiprst u njezin zeleni karton koji je još čvrsto držala u ruci.
Došlo je do zabune! Došlo je do zabune! Vidim da još niste potpisali nikakav ugovor! Dolazim kao izaslanik Kapetana Norda! I…
Zastane. Želio je da dobije na vremenu. Znao je da to uvijek upali…
Nudi vam posao zamjenice glavnog pomoćnika na eksperimentalnom brodu Razor!!! To je poznata bojna letjelica za kolonizaciju planeta. Upravo se dovršava. Želimo razvijati ljudsku civilizaciju…
Skamenjena, Mola je još stajala ispružene noge na ulasku u predsoblje.
Nakon čitave vječnosti, mislila je, odluči ju povući bojažljivo, oprezno.
Nešto što je sličilo suzama kapale su joj niz blijede obraze. Zagrcne se.
Naravno, da pristajem!- skoro kriknu bez oklijevanja.
Mladić je sada bio strpljiviji. Čekao je da se djevojka smiri.
Vaš prvi zadatak biti će osvajanje planete koju ste u svojem znanstvenom radu nazvali Zemlja. Sonda Reniod potvrdila je vaše dokaze da se ona nalazi u Sunčevu sustavu. Sviđa nam se i njezin drugi naziv, Plava planeta…
Naime, ovo će biti treći pokušaj pokretanja civiliziranog načina života na Zemlji. Svi dosadašnji nisu uspjeli. Čim su se približili uspjehu, uništavali su se u međusobnim sukobima. Istrebljivačkim ratovima, podjarmljivanjem i na koncu uništenjem nuklearnim pogromom. Ovoga puta naseliti ćemo je ljudima! Ako slijedeći napor pokretanja života na tome planetu uspije, bojni brod Razor krenuti će u nepregledna prostranstva svemira i širiti civilizacijske okvire čovječanstva!!!
Kada je došla k sebi nakon duge stanke, zapita bojažljivo: „ Kako? Kako ste uspjeli pročitati moje radove kada ih nikome nisam dala na uvid?! Nitko od mojih učitelja nije vjerovao u moje teorije. Čak i sama sam u posljednje vrijeme počela sumnjati u svoje sposobnosti...“
Zamisli se na trenutak. Osi, os, osim…zamuca. Dala sam… Rekla sam samo…
Molo! Molo! Važno je da je za njih znao i u njih vjerovao Kapetan Nord! - reče sa strahopoštovanjem mladić.
A znamo da to znači potpuni uspjeh...
Svemirko
