Prije nekoliko minuta napustila je svoj stan u žurbi. Čim je izašla na ulicu, čula je otkucaje sata s  golemog crkvenog zvonika. U središtu Zelenog pojasa glavnog grada Arkona na planeti Hellandu nalazila se religijska građevina kopirana po uzoru na slične širom svemira. Zastala je ispred nje. Nervozno pogleda u vis.

Osam i četrdeset pet minuta!

Instinktivno provjeri vrijeme na svom ručnom satu… Zadrhti od hladnoće. Zakopča kaput do grla.

Jesensko jutro!- pomisli.

Krene u botanički vrt gdje je često navraćala kada je imala slobodnog vremena ili trebala učiti za ispite. Živjela je u njegovoj blizini pa joj ti posjeti nisu ometali svakodnevne poslove. Dio parka nazivali su prostranom oazom za mir i mogućnost odmora.

No, danas je došla nešto ranije nego obično! Imala je ovdje sastanak…

U posljednje vrijeme bila je veoma napeta i pred živčanim slomom… Završila je tehničke znanosti prije godinu dana. Na studiju je bila namjerno prosječna. Uvijek su joj odbijali molbu za bilo kakav posao; čak izvan njezine struke. A novac joj je bio na izmaku. To prije školovanja nije mogla predvidjeti, pa sada plaća patnjom i nemirom.

Htjela je već duže vrijem odustati od svega, ali poriv za stjecanjem novih znanja gurala ju je naprijed. Stizala joj je i podrška od upornog, nepoznatog mladića s kojim je bila u vezi preko elektronske pošte. Iako se nisu nikada susreli, vjerovala je u njega i zbog toga se toliko dugo i održala u ovoj suludoj utrci s vremenom. Rasprodala je vrjednije stvari u stanu iako su je uz njih vezale drage uspomene. Dok ih je prodavala dio po dio svaki put kao da je ostajala bez djelića srca. Nalazila se u zaista bezizlaznoj situaciji.

Preostalo, suho lišće u krošnjama zašušti poput kotrljanja papira na povjetarcu. Uz hladnoću osjeti u nosnicama opori miris smolastih stabala…

Pogleda na skupocjeni ručni sat, posljednju uspomenu na svoje usvojitelje. Nakon nekoliko trenutaka nedoumice, krene prema sredini vrta ubrzavajući korake.

Ovaj susret može mi riješiti poteškoće u koje sam upala svojom lakovjernošću, vjerujući u svoj avanturistički duh! Danas ću se napokon sastati s njim i riješiti mnoge dileme, nastavi s grozničavim mislima kojih se nije tek tako mogla osloboditi.

Zastade ispred maloga mostića koji je premošćivao umjetno jezerce i zbunjeno pogleda na  račvaste puteljke ne znajući kojim bi putom krenula. Nije vidjela mladića da stoji blizu nje dok se nije s njim gotovo sudarila.

Ustuknula je korak natrag.

Ja uvijek idem ulijevo i prije stignem na cilj od drugih! To i vama predlažem da učinite!-  reče on šaljivo, gromkim glasom.

Podigne glavu.  Mladić je bio nešto malo viši od nje. Ovako smeđokos, plavih očiju, dugoljasta lica, širokog, pametnog čela i prijaznog izgleda, mogao bi mi se svidjeti  da su okolnosti drukčije, sijevnu joj misao. To je prvi…

Brzo se snađe. Trepne, pogledala neznanca i glasno se nasmije unatoč svom nezavidnom položaju.

Hvala vam na preporuci! Na tu stranu i moram ići ako ne želim zakasniti na sastanak…

Mladić je sada stajao ispred nje i nehotice joj zapriječio put jer je desno od nje bila duboka voda prošarana velikim rascvjetanim lopočima oko kojih su plivale zlatne ribice.

Oprostite!  Moram se požuriti!- reče djevojka nestrpljivo. Ne mogu vas zaobići! Pruži desnu nogu da pođe….

On veselo pogleda djevojku i brzo se ukloni.

Ako ste vi Venna, onda se ne morate žuriti! Imate sa mnom sastanak u devet sati! Pokaže očima na svoj ručni sat. Za točno pet minuta!

Niste li vi onda Jan Mellion Targ?-  upita djevojka, začuđeno podigavši obrve.

Sa svim podacima koje ste od mene tražili! Mladić malo podiže torbu koju je držao u lijevoj ruci. Desnu nespretno pruži Venni.

Djevojka malo ublaži  izraz lica, no, ipak prihvati mladićevu ruku i čvrsto je stisne. Iskreno. Zagleda se u njega ljubopitljivo.

Drago mi je! Ja jesam Venna.

Zastane. Proguta knedlu u grlu.

Toliko smo dugo povezani, a nismo se nikada susreli! Djevojčine suze prekrije oblačić na nebu iznad njezine glave...

Zbog toga se i nalazimo u tako glupoj situaciji. Nakon više godina zašli smo u glupu situaciju. Teško mi je padalo što se nismo smjeli vidjeti. No, kada to naši nisu htjeli dozvoliti valjda su imali valjanih razloga za tu odluku.

Priđe joj korak bliže…

Nitko nije kriv!-  gorko se nasmiješi mladić. Trebalo je izbjeći svaku mogućnost propasti Projekta!- reče Jan Mellion tješeći djevojku.

Pogleda ju ispod oka. Sviđao mu se njezin stas. Bila je vitka, srednjeg rasta, nježna. No, to je samo varka. Znao je da raspolaže znanjem mnogih borilačkih vještina. I on sam teško bi s njom izašao na kraj u nekom možebitnom sukobu…

Njezinu četvrtastu glavu prekrivala je kratka, crna kosa ispod koje se vidjelo dobroćudno lice dječačkog izgleda. To je potvrđivao maleni prćasti nos iznad kojeg su sijevale čelično tamne oči. Kada se smiješila pokazivala je dvije jamice na rumenim obrazima. Imala je poveće, uzdignute grudi, ravan trbuh i uski struk. Bila je u žutoj, jednostavnoj, sportskoj haljini što je isticala njezine, lijepo oblikovane bokove i dobro građene noge.

Zaista mi se dopada!-  zadovoljno će u sebi mladić.  Napući usne. Kada bih birao suputnicu, uvijek bih nju izabrao!

Venna htjede ljutito reagirati, ali se brzo sabere. Moram prihvatiti ovakav način susreta. Uostalom, ja sam njega prva ocjenjivala, a on nije ništa rekao iako je bio svjestan da ga za cijelo vrijeme kritički mjerkam.

Oboje su mogli čitati ljudske misli…

Zaboravila je da joj više nije zabranjeno isticanje svojih sposobnosti. Cijelo vrijeme svoga školovanja morala je glumiti osrednju, pomalo priglupu i neprivlačnu djevojku što joj često u nekim situacijama nimalo nije uspijevalo. Zbog toga i nije imala prijatelja. Prečesto je bila tužna i usamljena…

Jan Mellion  brzo shvati da je u nezavidnom položaju i bi mu žao.

Oprosti ako sam te uznemirio!- reče nadajući da će se smiriti.

Uostalom, moramo se prilagoditi novonastaloj situaciji!

Dobro!- reče pomirljivo. Prihvatimo se odmah posla. Pokazala je na obližnju klupu.  

U nekoliko koraka dođu do nje i sjednu jedno do drugoga. Osjetili su međusobnu privlačnost na obostrano zadovoljstvo.

Jan Mellion podigne kožnu torbu s tla i stavi je na koljena. Izvadi iz nje nekakav tehnički nacrt i pruži djevojci.

To sam primio jučer u šifriranoj pošiljci. Upoznaj  sadržaj! Uglavnom su nam poznati tehnički izrazi za upravljanje. Ostalo možemo naučiti kasnije. Imamo obrazovanje i solidne individualne pripreme. Vođenje posla neće predstavljati poseban problem. Jedino naša nesloga može dovesti u pitanje propast Projekta.

Djevojka pažljivo prihvati upute za upravljanje. Dok ga je proučavala, ne skidajući pogleda s nekih fotografija oivičenih crvenom bojom, reče nepokolebljivo mladiću:

„To se neće dogoditi! Drugog izlaza nemamo!!! Obavimo zadatak koji su pred nas postavili naši dobročinitelji. Pošiljka je prije stigla na imanje mojih usvojitelja pod imenom strojeva za alate. Zajedno s njima poslani su roboti koji su od tih dijelova sastavili svemirski brod…“!- zastala je.

„Po mojim procjenama djeluje zastrašujuće. Neuništiv je! Može stići za vrlo kratko vrijeme u bilo koji kraj svemira. Naoružanje mu je samo obrambeno. Na brodu postoje pravilnici o mogućim susretima s drugim vrstama razumnog života…“          

Jan Mellion je sa zanimanjem slušao oduševljenu djevojku. Kao da nije prošla tako teško djetinjstvo. Iz unutarnjeg džepa svoje jakne izvadi malo, zapečaćeno pisamce. Pruži prema Venni.

Tek ga sada smijemo otvoriti!- reče sa strahopoštovanjem.

Djevojka skoro istrgne pismo. Gledajući zaglavlje, znala je tko je pošiljalac. Iz ro nezaiteresirano štovanjem. Djevojka uzme pismo. Znala je tko gaje pslao. izvadi malo, zapečaćeno pisamce. Pruži ga prema M ručne torbice izvadi male škarice. Pažljivo odreže jednu stranu koverte. Izvadi sadržaj i skoro teatralno pruži Janu.

Mladić Brzo sakrije ruke iza leđa.

Ti pročitaj kad ga već imaš u rukama!

Uputi mu zahvalni pogled. Letimice pregleda pismo i reče uzbuđeno: „Moramo otputovati još danas! Zapovijed nosi današnji nadnevak“.

„Do dvadeset sati!“-  ponovi zbunjeno.

Ako je to zapovijed, a jeste, poslušat ćemo je bez pogovora!-  reče. Do tada imamo  vremena  pokupiti tvoje stvari.  Pogleda na ručni sat. Taksi stiže za nekoliko minuta. A onda odlazimo…

Djevojka ga prekine s grčem na licu. Nemam ničega osim ovoga što je na meni! I gole zidove u stanu sam zadužila…

Mladić je  izgledao zaista rastužen. Zašto nisi javila da si u životnim problemima!? Pomogao bih ti bez obzira što nismo smjeli biti u vezi!

To je prošlost!- djevojčine oči prekrije oblačić tuge. Pogleda prema vozilu koje je stizalo.

Taksi si se zaustavio ispred njih. Vozač otvori prozor.

Jeste li to vi nazvali?- upita smeđokosog mladića.

Kada je ovaj kimnuo potvrdno glavom, taksista izađe iz automobila i služnički otvori vrata.

Venna se umorno strovali na zadnje sjedište. Za njom pođe i njezin prijatelj. Stavi svoju putnu torbu do njezine.

Vozite do jezera i stanite ispred ulaza u tvrtku Hellios!- reče mladić zavalivši se pokraj djevojke…

Odjeknuo je mukli zvuk motora i auto je krenuo…

Dok su se vozili izvan grada,  mladić i djevojka bili su zadubljeni u svoje misli. No, bili su ipak tužni. Odlazili su zauvijek iz Arkona i planeta u kojem su proveli dio života. Kada su napokon stigli pred golemo skladište tvornice strojeva, taksista im iznese prtljagu i stavi ispred njih. Otpremili su ga s dobrom napojnicom…

Stajali su ispred ogromne četvrtaste građevine ispred koje je strčao kičastim slovima ispisan natpis: „Tvornica preciznih strojeva Hellios“.

Pažljivom promatraču bilo je jasno da je tvrtka odavno zatvorena. Ulazna vrata bila su zaključana. Razbijeni prozori na manjim zgradama presvučeni neprozirnom, zamrljanom plastikom davala su okolini otužan izgled.

Venna pokaže mladiću glavna ulaz za prijevoz robe.  

Dok su prilazili djevojka izvadi iz torbice ključ. Čim dođe do vrata otključa lokot bez napora jer je bio nov. Prešli su stotinjak metara do zgrade. Mladić joj pomogne odgurnuti veliki zaslon. Ulaz hale  u propadanju, otvori se škripeći jezivo. Podigoše glave.

Ostadoše bez daha.

Pred njima je bio golemi svemirski brod koji je dosezao vrh krova…

Izgleda veličanstveno!-  potvrdio je djevojčine misli Jan Mellion.

Ona kimne glavom i nepokolebljivo povuče mladića za rukav. Dođu sasvim blizu nečemu što je sličilo stepenicama. Uspnu se do vrha. Ispred njih se pojavi osvijetljeni, zeleni kvadrat. Dodirne ga cijelim desnim dlanom. Okrene se.

I ja moram to isto učiniti!- rekao je mladić. Ispružio je ruku i pritisnuo. Iako vrata nigdje nisu bila obilježena, pred njima se pojavi uski otvor…

Uđite!- čuli su ljubazni glas.

Ugledali su malenog robota kako ima visoko podignutu ruku u znaku pozdrava.

Dobro došli na istraživački brod Nada! Od danas vas dvoje upravljate ovim strojem…

Odzdraviše mu i bojažljivo uđoše u unutrašnjost.

Vrata se za njima nečujno zatvoriše. Oprezno su išli dalje kroz prostrani hodnik sve dok se nije otvorila komandna prostorija veličine stotinu kvadratnih metara. Na desnoj strani nalazio se golemi ekran. Pred njima se pojavi vidljivi  dio svemira i skupine planeta koje su poznavali…

Nije mi jasno kakav je naš zadatak?- upita mladić. Gdje putujemo? Ovakav prostor znamo, pretpostavlja veliki istraživački pothvat!? Nešto se pokrene iza njihovih leđa. Oboje se oprezno okrenuše. Vidješe drugoga malenoga robota iste građe ali drukčijeg, nekako intelektualnog izgleda.

Ja sam vaš prvi pomoćnik za operativni dio upravljanja brodom!- reče važno. Ima nas devet. Služimo vam za različite svrhe.Trojica imaju upravljačke namjenu i čine ekipu za održavanje broda.  Četvorica su operativni znanstvenici koji se nalaze uglavnom izvan broda. Onaj koga ste vidjeli na ulazu, ispruži malenu ruku, zapovjednik je obrane.  

Izvolite do vaših prostorija. Čekao je da pođu u razgledavanje unutrašnjosti.

Krenuše kroz prostrani hodnik. Deset metara dalje zaustavi se pred obilježenim vratima na kojima je velikim slovima pisalo: „Venna, intimne prostorije“.

Razgledajte molim vas, svoju sobu za odmor. Mi ćemo čekati u hodniku!- reče.

Ona posluša i stavi dlan za dozvolu ulaza. Vrata se otvoriše i ona uđe u svoje buduće odaje. Imala je i što vidjeti. Stan je bio potpuno isti kao i onaj u kome je odrasla. Nije mogla doći k sebi od silnog iznenađenja. Brzo izađe iz sobe bojeći se da ju neće preplaviti osjećaji.

Jan Mellion ju pridrži u hodniku da ne padne na pod.

Što je?! Što se dogodilo?!- upita uplašeno. Vidje ju blijedu poput voska.

Ne mogu se oteti dojmu da je cijeli stan prenesen na brod!-  reče začuđeno.

Naravno zapovjednice da smo to učinili! Najmanje je što smo za vas mogli uraditi! Samo tako se možete osjećati kao kod kuće. Ako budete zahtijevali mi ćemo prostorije preurediti po vašoj želji.

Ali, ali, tamo su i stvari koje sam morala prodati da bih mogle preživjeti!

To su samo kopije!- reče robot bezosjećajno. Naši naredbodavci su nam rekli što moramo napraviti i mi smo to doslovnu uradili.

Ako budete zahtijevali…- opet započe mali robot.

Ne! Ne!- reče djevojka skoro očajno. Podsjećaju me na moje djetinjstvo. Ne želim  se od njih rastati.

Dobro!-  reče mladić nestrpljivo. Pođimo!

Slažem se zapovjedniče Jan Mellione! - reče robot povišenim glasom i krene ispred njih.

Došli su ubrzo i do Jan Mellionovih Prostorija.

Idemo dalje, skoro nestrpljivo ponovi mladić.  Nemam što gledati! Svoj stan vidjeti ću kada  budem otišao na odmor!!!

Venna ga prijekorno pogleda, ali ništa ne reče.

Krenuše prema trećoj prostoriji. Čim je robot stao ispred ulaza, vrata su se sama otvorila.  Zastade i okrene se prema svojim zapovjednicima.

Molim vas uđite u sobu  za strateško odlučivanje. U tom dijelu broda nalazi se Svjetska knjižnica i podaci o svim prošlim i planiranim putovanjima  važna za budućnost naroda Merida.

Jan Mellion Targ i Venna Bllind bili su očarani uređenjem i rasporedom unutrašnjosti kabineta. Cijela prostorija ovalnoga oblika sastojala se od ekrana koji je predstavljao cijeli Svemir. Ispred njih, kakogod se okrenuli, pojavila se različita galaksija.. Na  sredini nalazio se dugački stol za sastanke sa jedanaest stolica.

I mi sudjelujemo u radu Svemirske komisije kao živi dijelovi broda! Kao savjetodavni tim!- reče maleni robot. Izvještavamo o stanju planeta koje trebamo posjetiti.  Sastanak se odvija jednom mjesečno i tada se prave novi planovi za osvajanja svemirskog prostora.

Svi moramo izvršavati vaše zapovijedi ako to nije u sukobu s tri načela Svemirskog zakona. Gledao je u njih da vidi kakvu će reakciju izazvati njegove riječi. Kako oni nisu niša rekli, robot nastavi s izlaganjem.

Crvene točke u pojedinom sustavu, mjesta su za znanstvene projekte. Kao što vidite ima ih mnogo za jedan ljudski život. No, vas dvoje živjeti ćete eonima!!! Pred vama je složen zadatak koji možete obaviti bez naročitih teškoća. Morate naime, usporiti propadanje Svemira… Brod je savršen i sam se obnavlja u skladu sa zahtjevima vremena. Vaši tvorci žele ubrzati evoluciju! Za pretpostaviti je da im se žuri. To ćete saznati u Brodskom Dnevniku.

Zastane kao da želi izazvati određeni utisak na svoje gospodare…

Vi ste Mirotvorci!!!- reče metalnim glasom. I dalje je gledao ipred sebe kao da nije rekao ništa značajno.

Šutjeli su dugo, dugo vremena…

Mola je sjedila za komandnim upravljačem broda gledajući u još zabezeknutog Jana.

Onda što moramo uraditi, učiniti ćemo!!! Krenimo u veliku avanturu stvaranja novog života!!!

Nagnula se nad njegov od briga zatamnjeni lik. Potapša ga zaštitnički po ramenu. Opet skrene pogled na veliki ekran. Zatim stavi desni kažiprst na crvenu točkicu koja je označavala planetu Sunčevog sustava. Jedinu na kojoj se mogao razviti život!!!

Neka naš prvi zadatak bude planeta koju će njezini stanovnici jednom nazvati Mars…

Kao što reče znamenita  Pjesnikinja  S... u svojim mnogobrojnim stihovima objavljenim na mnogim planetama širom Galaksija…

"Još samo večeras biću tvoj bol

U srcu ceš osetiti slatko-ljuti dah

A kad prvi zraci Sunca proparaju noć

Na ruci će ti ostati samo zvezdani prah…"

Na žalost, još nisu bili upoznati… Da  je proces  r a đ a n j a…. r a z v o j a  i  p r o p a d a n j a… Bitni… I sastavni dio života u cijelom Svemiru!!!

I tako u nedogled….

Svemirko