Podnevna žega ovdje na Reniodu uvijek je bila je nesnosna! Iako se od jučer nalazila na jezeru Ligano,  nije vjerovala da će se tako loše osjećati već prvi dan odmora. Bila je ljuta što je spavala do jedanaest sati. Ljutita što nije rekla hotelskom osoblju da ju probude za doručak. Još ljuća na sve i svakoga…

Pogledom obuhvati dio kupališta pod palmama.

Slobodnih mjesta nema!- uzvikne u sebi osuđujućim glasom. Još nekoliko dana ne smijem na otvoreno sunce! A, ovakva… Osjeti miris drveća i slanoću vjetra. Zamahne glavom. tamnosmeđa kosa zavijori joj na laganom povjetarcu. Njezini bijeli zubi istaknu se bljesnuvši na reniodskom suncu. Skine naočale. Zelenim očima opet zaokruži plažu.

No, dobro! Ovdje spasa nema! Lijevom rukom uredi svoju razbarušenu kosu. Doći ću pred večer!-  pomirljivo će napokon.

Loše raspoloženje nije mogao prikriti ni vječiti osmjeh na njezinom mladom licu. Okrene se u suprotnom smjeru i  uputi ka izlazu…Odjednom, netko ju zakači laktom u rebra. Nije osjetila bol. Samo iznenađenje. Pala je na koljena. Torba koju je držala pod rukom, odleti metar dalje. Podigne glavu. Brzo se uspravi. Ispred nje stajao je vižljasti     mladić njezine visine obučen u odijelo svemirskih snaga…Na ljetnoj košulji nije imao oznaka. 

Nekakav kadet bez čina! Ispod mene, čak!- zaključi podsmješljivo. Odluči da prema njemu bude blaga.

Oh! Oh! Zaista mi je žao! Izgledao je zbunjeno. Njegove plave oči gledale su u torbu za izlet. Brzo se sagne da pokupi njezine stvari za plažu. Jedne je stavljao unutra, dok su mu druge dotle ispadale iz prostrane torbe.

Kako sam samo nespretan!- kliknuo je. Ovo si nikada neću oprostiti!- vajkao se.

Napetost popusti. Djevojku njegova iskrena nespretnost odjednom razveseli. Zaboravila je na loše raspoloženje. Prsne u smijeh. Sagne se da mu pomogne. Nehotice raširi noge. Neosunčana bedra bljesnu. Mladić se još više zbuni. Pocrveni poput maka. Ona to primijeti i naglo skupi noge. Uspravi se u svoj svojoj visini.

I on učini isto.

Gledali su se nekoliko trenutaka oči u oči. Njihovi pogledi kao da su trajali vječnost…

Ona prekide napetu tišinu.

I ja sam članica Svemirskih snaga! Zapravo, to ću postati!- reče nesigurnim glasom.

Ovih dana potpisujem ugovor sa Svemirskom agencijom. Kapetan Mellond Ronell, možda ste čuli za njega!- ovo reče važno. Očekuje me za tri dana…

Ujutro!- naglasi nekako podsmješljivo.

Kao da ne zna kavi smo mi mladi!- odmjeri snishodljivo mladića. Njega očito nije svrstala u svoju dobnu grupu.

Kao da ne zna kako tulumarimo i ne ustaje nam se rano!!!

Razveseljeni mladić vidio je da je opet ljutita, pa joj odluči još više podići tlak.

Ako smijem znati, ljubopitljivo će, kada ste završili školovanje?! Prilično mi mlado izgledate za svemirsku kadetkinju…

Gle! Gle! Tko mi to kaže!!!- napući usne. Zlobno se osmjehne. Vi ste sigurno mlađi od mene koju godinicu!  Imate li uopće neko zvanje?- opet pogleda u njegovu košulju bez oznaka.  Nije ni očekivala odgovor.

Za nekoga tko mi izgleda ovako zelen kao vi, ne bih rekla! Ha! Ha! Ha!

Mladić se još nije ni snašao a djevojka ga pokroviteljski štipne za obraz…

Hajde, zdravo „mali“! Vidimo se slijedećih dana! Nadam se…

Zgrabila je torbu iz njegovih ruku. Objesila je o rame. Okrenula mu leđa i čvrstim koracima krenula prema izlazu iz odmarališta.

Gle… Pa…

Vidi ti nju!!

Kakva cura!- klikne za njom veselo mladić dok je odlazila.

Vidjeti ćemo  se! Zaista se nadam… Napući usne. Dapače, čvrsto sam u to uvjeren…

Viša, vitka, bljedolika, smeđokosa djevojka, atraktivna  izgleda, šetala je nervozno ispred vrata Komandnog ureda Svemirskih snaga. Premještala je iz ruke u ruku mnogobrojne potvrde i svjedodžbe o završenom školovanju. Provjeravala da koja nedostaje. Zatim je gledala u ručni sat po tko zna koji puta, iako još nije bilo vrijeme sastanka. Obazre se okolo. U hodniku, osim nje, nije bilo nikoga.

Barem sam ja sama!- tješila se.

Svaki puta kada bi ušla u prijamni ured, tajnica bi ju smirenim glasom tješila: „ Gospođice Molo! Kapetan  još nije slobodan da vas primi! Rekla sam da će službeni susret biti u devet sati! Za deset minuta ću javiti Kapetanu Ronellu da ste došli…“

Mlada djevojka kimne pokorno glavom i sjedne na vojničku klupu.

Dobro!- reče. Dočekati ću i tih desetak minuta. Čekala sam pet godina da dođem u ovakvu situaciju…

Iz dubokih misli trgnu je zvonki koraci.

Kandidatkinja Mola neka se javi zapovjedniku  Ronellu na mogući potpis ugovora za pristup Svemirskim jedinicama!- zvanično izjavi tajnica čvrstim glasom, otvarajući joj vrata Glavnog ureda…

Djevojka poskoči. Instinktivno, vojnički, udari cipelom o cipelu. Zacrveni se od uzbuđenja. Ugrize za usnu. 

Još nisam pred kapetanom Ronellom! Zašto me spopao ovakav strah?!

Stupi nogom  u golemu sobu.  Vrata se za njom zalupiše…

Stajala je u stavu mirno ispred ogromnog radnog stola.  U kožnoj fotelji golemih razmjera sjedio je  netko nagnut nad  brdima dokumenata.

Gospodine kapetane Ronell! Javlja se na raport viša kadetkinja Mola! Šalje me Komisija Vijeća zbog prijema u Svemirske jedinice. Izvolite dokumente i preporuke raznih institucija!- uzviknu mlada djevojka.

Imam i preporuku Kapetana Norda…Htjela ga je impresionirati.

Vi morate odobriti ili ga…

Osoba za  pisaćim stolom konačno se udostoji podignuti glavu. Pogleda upitno kadetkinju, ustane i pozdravi ju oštrim, vojničkim pozdravom…

Mola se skameni. Problijedi. Pa zacrveni.

Kako, kako… 

Zar, zar ste vi onaj… Onaj koga sam srela prije….

Taj sam gospođice kandidatkinjo!- grohotom se nasmijao mladić kojeg je srela prije nekoliko dana na plaži Ligana.

Ali, ali!- grcala je uzbuđeno mlada kandidatkinja Mola.

Oprostite! Tako sam ovih dana uzbuđena i napeta… A, i vrućina je…

Ne znam što govorim u posljednje vrijeme! I…

Kapetan Ronell nije pokušao smiriti zbunjenu djevojku. Znao je da je psihički zrela.  Da se neće zapetljati i još više upasti u nevolje… Obiđe stol, stane ispred nje. Priđe joj na korak, dva. Stavi desnu ruku na svoje grudi.

Mi smo skloni pogreškama! Inače, ne bi ništa smjeli raditi u životu iz straha da ne učinimo nešto što drugi ne žele… Zar ne?!

Ispruži tanke, njegovane prste hvatajući je za rame…

Primljeni ste u naše jedinice!!!

Ne zahvaljujući meni! Naši međusobni odnosi ne smiju ugroziti viši društveni interes!

Zastane. Ublaži zlobni izgled lica.

Pratimo duže vrijeme vaš marljivi rad. Te potvrde što držite u ruci, izdali smo vam, ne zbog lijepih očiju, koje uzgred imate, već zbog vrhunskih sposobnosti koje su nam potrebne za naš operativni tim u kome i ja sudjelujem!!! Namjeravamo promijeniti loše međusobne odnose u susjednim galaksijama…Ovu zadnju misao izrekao je s dozom podrugljivosti koju ona od radosti nije ni primijetila…

Bio je to susret dvaju polova. Muškarca i žene. Susret iz koje će se razviti besmrtna ljubav… Susret koji će biti zauvijek zapisan u analima svemirskih prostranstava…

I onda,  kada budu nestale mnoge Galaksije

Svemirko