16/8/2008
Ako bi neko bio ljubazan da mi kaže... Dokle?!

Pazi... nisam ti ja neki feminista, ili korektnije, feministkinja. I užasava me insistiranje na poženstvljavanju jezika, po svaku cenu. Kao da to garantuje poštovanje ičijih prava, pa i ženskih. Nonsens. Odbijam da se izjašnjavam kao psihološkinja, koje je, čuh, usvojeno, nisam sigurna koliko zvanično. Zvuči kao neki jevtin tinejdž časopis. Ima još nekoliko varijanti: psihologinja, psihologica, psihologuša... što dalje ideš, uvredljivije zvuči. Bar mom sluhu.

Deo moje životne ideologije i delanja, jeste zalaganje za poštovanje osnovnih ljudskih prava, na život, slobodu, dostojanstvo, osnovne ljudske vrednosti, a protiv diskriminacije bilo kog oblika, bez obzira na grupnu pripadnost. Na nedavno otkrivenoj televiziji sa ovih prostora (i nije neko čudesno otkriće, ali dobro sad) - reklama za Denim. Tip izlazi ispod tuša, cura u njegovoj raskopčanoj teksas košulji, koliko sam ispratila, prilazi joj s leđa i stavlja ruku na prsa, te ga ona zaustavi. Tekst koji prati sliku je sledeći: Denim – za muškarca koji ne mora da pita. Nikad.

Kao što to obično radim kad se čudim, raširim oči, proverim da li sam dobro čula, proverim još jednom... i zapitam se, dokle? Dokle će okolnosti ovde biti takve da se neguje ovakav oblik mačizma, da se stavlja u reklame, da se propagira kao poželjno, vrhunsko, neophodno, jedini način...?! Tekst reklame direktno aminuje ugrožavanje prava na slobodu. Ako sličan seksizam sretnem na ulici, u prodavnici, u autobusu, ne širim oči, samo se zgrozim svesna njegove prisutnosti. Ali na javnom mediju... koji to društveni kontekst odobrava ovakav stav? Neka je i jedna jedina reklama, ona je signal. Koji aktivira razne alarme. I ma koliko želeli i tvrdili da su se prilike ovde promenile u pravcu kojim se udaljujemo od mračnih balkanskih tačaka, to je samo jedna lepa iluzija, koje su po svojoj prirodi uvek iskrivljenja i laži. Zapravo smo poraženi. I iz dana u dan, to bivamo iznova. Između ostalog, i uverenjem da je apsolutna dominacija direktno određena rođenjem, u slučaju da je biće imalo sreće i jedan mali Y. Prema toj se činjenici naravno mora odnositi sa strahopoštovanjem, dok eventualno nevino trepćeš diveći se njegovoj neprikosnovenoj snazi i veličini. Pa šta sad ako je povremeno i nasilan... On - ne mora da pita. S ove tačke gledišta, šanse za skoriju emancipaciju, ne žena, nego društva su komične. I tragične.

objavio mazzapsycho u 23:26 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (38) | Posalji komentar
1/8/2008
Mišolovka
iako se duže vreme već odazivam na Mazzo
bio si uporan da reagujem na tvoje Mišu
nisam se mnogo opirala, priznajem
i to je postala normala
a ljudi se još uvek trgnu osmehnu zastanu rašire oči
na takvo javno ispoljavanje nežnosti
u bunilu temperature između dva gadna pražnjenja želuca
i prokleto hladnih obloga
pevušim Miš je dobio grip
pa je seo u džip...
a ti kao Doktor Mačak štipkao i pipkao i na kraju smazao
izblesiram se, zakikoćem i utonem ponovo u san
ne umem više dobro da zaspim
bez kalupa koji napraviš svojim telom
i najbolje je
najbolje
kad čvrsto zaspiš
iako ti ume biti tako neudobno
ne osetiš
i ja se nameštam i smejuljim zadovoljno
ponekad zamislim
naše dete
i kako podneti ako pokupi neku od tvojih iritantnih navika
i dok smišljam strategiju
počinješ da hrčeš
što se inače ne dešava
šok... zar i to?!
i zagnjurim u jastuk smehotresno
da te ne budim
i shvatam
koliko te volim
a tu je i Diego
debeo
opasan i tvrd
bode
zahteva toplinu
i malo vlažnog
ponosan i odvažan
impresivan
ali postaje sumnjivo
kako ga samo obožavaš
i koliko mu se diviš
a tu je da nas podseti
na Veliki Plan

 

objavio mazzapsycho u 23:16 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (22) | Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.