momenti
odlažeš ih u kutijicu
oni se sami slažu
skakuću gurkaju gnjave
trepću umiljato
nekad i besno
traže pažnju
bune se
prilepe
kao
kao ona blesava čađ
u nestvarnom japanskom filmu
i konačno mene neko danas da sluša
kao kanta za otpatke
samo tovare tovare tovare
i odu olakšani za par tona emocionalnog smeća
ni ne primetiš kad si overloaded
mora da je crvena sijalica pregorela
podsetiš se na adaptacije
koje ne ljubiš i živiš
sloboda ili ništa, beše
iz nekog smo suludog razloga
programirani na večnost
večnost koje nema
sumnja koja bledi i jača naizmenično
u nekoliko pogleda
jedan je tattoo
i znam
znam tačno mesto
za znak savršene koordinate
ali nikad potpuno predana ideji
izbledi
kao što bi i taj tattoo vremenom
i sama nešto bledunjava
ne osluškujem dovoljno
često i pažljivo
