15/3/2007
Radost
Umorna, iscrpljena, usporena... leži mi u krilu, kunja.
Slabašnim, pospanim glasom kaže: ''Češkaj me, Kyma...''
I onda ja češkam.
Ruke, ramena, dlanove.
Leđa, vrat, uši.
I kad okončam krug, sve iznova.
Usni, pa se trgne: ''Ćao, Kyma... toplo mi je, topim se...'', probunca.
Onda se razbudi i nova reka pitanja.
Češkam joj uši, primirila se, i kaže: ''...Kao da mi mišovi grizu uši, a ja ne mogu da im kažem Bež'te!...''

Moja Radost.
Najviše na svetu celom.
objavio mazzapsycho u 01:03 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.