Dijagnoza: vera u ljubav - izgubljena.
Sto mu gromova! Kako sam to mogla zaturiti!
Jesam ja po definiciji rasejana, i sanjar,
pa levitiram veći deo života.
Jasno, katkad se zaboravim, pa tresnem o realnost.
Ili ona o mene.
Trista mu kopriva! Kako sam to mogla ispustiti!
A uredno sam je prišila za postavu epiderma.
Za svaki slučaj, rekoh sebi, džepovi su nepouzdani,
džeparoša na svakom koraku.
Možda je trebalo dublje?
U tkivo ugraditi, u maramicu trbuha umotati, za kosku prikucati.
Ko će ga znati.
Bolje ikad nego nikad, bolje nikad nego prekasno.
Terapija: za sada - nepoznata.
Keep thinking, writing, quieting.