Dok držim ti dlan na mišici osećajući il' priželjkujući trzaj napora i zadovoljstva od pre pesak vremena...
Dok mi kao slep dodirom sa dlana čitaš želje i ludo se prstima raduješ...
Dok ploviš mi leđima poput malog jedrenjaka obilazeći moja kičmena ostrvca...
Dok maštaš da postaneš lovac na školjke onim usamljenim svetlom u noći, zbog legende o jednom dragocenom biseru...
Dok ti usnama topim so sa trepavica, miruješ, bez reči, bez daha...
Dok žmirkaš pred svetlucavim zrnom peska na mom kolenu ljubeći me naviše...
Dok nas zapljuskuju talasi strasti i nanose šareno kamenje iznenađenja...
Dok galopirajuća srca prave zaglušujuću buku u mislima, vazduh mi zapinje o glasnice u vrisak...
Dok tvrdimo da ovaj momenat postoji samo zbog nas, jer je to jedino logično objašnjenje...
Dok tonemo u san, kao kroz vodu, i sanjamo da vraćamo se postanku...
Dok u sebi tragam za najlepšim letnjim zvukom za tvoj bezbolan povratak u ovu realnost...
Dok me vodiš rukom u ruci, hodeći neprohodnim, bez sumnje da stići ćemo...
Dok u poteri za oblacima krotiš vetrove u povetarce za moju kosu...
Dok treperi suton u tvom oku, umorni osmesi daruju se sami...
Dok zajedno verujemo da je odgovor na onoj savršenoj liniji koja spaja dva prostranstva...
Dok mašemo pticama za srećan put, a one ritmično, uvežbano odmahuju kao u najboljoj numeri ptičijeg mjuzikla...
Dok me čvrsto i nežno obavijaš sobom i pokrećeš dugo u meni taloženo...
Dok dugo ćutimo i pogledom se volimo...
Tvoja sam.