Kako to da se ne secam tvojih ruku,

A osecam ih na svakom delu tela

Koji prepesacile su one noci,

U onom mraku,

Dok sklapao si sliku o meni

Vodjen linijama moga tela,

Mekocom moje koze,

Neravninama mojih usana,

Ukusom moga znoja,

Cvrstinom mojih bradavica,

Ubrzanim pokretima zelje,

Unutrasnjom toplinom,

Glatkim jezikom,

Mirisom duvana u kosi,

Dok uhvacen u zamku mojih butina

Pronalazio si put do apsolutnog oslobodjenja

Sebe u meni

Mene na tebi

Nas u ekstazi...

A ruke su nesto, sto prvo primetim,

I najteze zaboravim...

Tvojih se ruku ne secam,

ali ih jos uvek osecam

kako peku,

kako bole,

kako maze,

kako vole...

mene...