SamoObmana
15/5/2007


Kako je lako obmanuti se snom u kome cesto obitavas kao rezultat moje potisnute zelje za tvojim prisustvom. Tanka je linija izmedju sna i jave, podjednako tanka kao izmedju ljubavi i mrznje. Dodjes mi u san i poremetis stvarnost iz korena. Saseces osecaj moci koji sam dugo gradila u sebi, pocupas sav korov pazljivo sejanu u cilju da postane neistrebljiv, neunistiv i toliko rasiren, da nikada nijedan cvet vise izrasti ne moze. Kao kakav Inat, ukotvis mi se u podsvest koja nadjaca svest u rem fazi i onda me vodis u neki svet koji se nikada nece pojaviti iz sledece krivine puta kojim srljam do Kraja. Sasvim nezno mi stezes ruku i zaslepis me svojim vodjstvom u moje najdublje strahove koji ostavljaju tako divan osecaj pripadanja dok se oci ne otvore. Isi****s neznoscu koju ne posedujes naspram mene, obasipas me ljubavlju koju nemas da das i zamutis sve bistre potoke moga postojanja, samo jednim malim, providnim kamenom pozude. Pretvoris me u robinju koja ti je robija, utegnes mi ramena nevidljivim strunama upletenim u tvoje sake koje su mi najveca potreba. I ne prestajes da se smeskas ubedjujuci me da je taj smesak reflekcija radosti zbog mene tvoje, uzimas svaku kap slabosti iscedjenu iz mojih pora i uporno mi zavlacis najlepse fantazije u dusu, fantazije koje ce zauvek ostati upisane pod Nikada ostvarene.
Stvoris ceo jedan zivot u dvoje, razvijes tako divne folije sa savrsenim printom filma Ona i ja, ciju premijeru necu doziveti ni da cujem u najavi. A onda me ostavis sa izgovorom da ces se vratiti, i ja cekam, ceo jedan zivot znam da cekam, jer slabost sam ti podjednako velika kao i ti meni. Zarobljena u secanju onih mrva koje sam ti iz dzepa strasti ukrala, naucih s mukom da idem dalje i ubijam svaki pokusaj samosazaljenja da me obuzme. Snazim se tugama drugih, jacam tudjim ljubavima koje zadobijam tako strucno i uvezbano, hranim se tudjim bolom, a nekako uvek gladna ostanem. I misleci da se izdizem u posebnost, ja ustvari bezim i gradim distancu od tebe, nadajuci se da ces jednog dana postati preumoran da pokusas da prepesacis medjuprostor koji me cuva od svega onoga sto ne mogu da imam...a tako jako zelim.
Naucila sam da zivim sa tobom u svetu bez tebe i prokletstvo ce me stici ako pokusam da te namamim u moj svet, jer premalen je za svu grandioznost koju posedujes i sve ono sto ces jednoga dana pokloniti onoj koja ne poveruje naslovu na kutijici oznacenoj kao Pandorina, u kojoj je spakovana sva tvoja ljubav, zastrasujuce mocna, fascinirajuce velika i tako, tako tesko dokuciva. A ja bih tako uzela tu kutijicu u svoje ruke i bez imalo straha je otvorila po cenu da se svo zlo sveta uvuce u mene. Mada znam, to je tvoja obmana, tvoja zastitna prevara kojom izbegavas otvaranje svega dobrog iz svoje sustine, spakovano u mali kockasti oblik sa laznim naslovom.
I sinoc sam u snu, prespavala u sadrzaju tom, tonula u tvoje naiskrenije poglede pune ljubavi i uzivala u odsustvu onog cuvenog opreza koji te vodi od zene do zene, a u nijednoj ne pronalazi mir...
Sinoc si u mom snu, bio tako miran pored mene...
..i ne znam, samo dokle cu, moci da se pretvaram...
Objavio/la Proslost u 22:20 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar
Kuloarske price i pricice
15/5/2007


Odem ja jutros u teniski klub da popijem kafu (kad moze nenadJebivi, mogu i ja:D) i prica mi sekretarica kluba kako je sinoc gledala na hrt-u nevidjeno pljuvanje nase Marije i njene pobednicke pesme, od strane Stulica. Kaze da je izmedju ostalog pomenuo da je Marija lezbejka i ta sranja. Kakve veze ima njeno sexualno opredelenje sa pesmom koja je pobedila na EuroSong-u - ostace misterija.Mislim da je dovoljna bruka posle Severininog pojavljivanja prosle godine sa sve "Stiklicom" koja gde se zabije tu trava ne nice, odmah posle njene "sampanjac" afere, uopste pominjati tako nesto, ali dobro...Na zle jezike verujem, da su svi oguglali, osim mozda sekretarice teniskog kluba koja je dve ture nes kafe pricala o tome i cudom se cudila, ali nikako da pronikenem u satisfakciju tih zlih jezika i njihovog motiva za pljuvanjem nekoga ili necega.

Zavist je mnogo zajeban igrac, ali to je ipak igrac koga ego stvori ili Alter Ego na kvarnjaka kreira. Koliko neko treba biti dokon i "neispunjen" da bi zavideo druima na uspehu ili sreci? Cini se mnogo. Jedna licnost mora biti jako isfrustrirana da bi zavidela drugima na pozitivnim stvarima. E sad, sa psiholosko- socioloske strane gledano, ta frustriranost mora imati svoje korene koje ne moramo uslovno da shvatimo. Treba se boriti protiv zavisti isto kao i protiv ljubomore recimo, jer te dve stvari deluju vrlo destruktivno na psihu. Ionako je psiha vec dovoljno komplikovana da bi je dodatno komplikovli time. Uostalom, mnogo energije crpi sve negativno pocev od mrznje pa preko zavisti i ljubomore, sve do kontrolisanog namcorstva ( ceJo, ne dobacuj da si namcor - dosta mi je tvoje propagande:D). Sto kaze ona pesma " be positive, don`t be negative" i udri brigu na veselje.

Ja licno, kao dete "stare Jugoslavije", nisam postala nacionalista ni posle svih ratova. Imam jako puno prijatelja u svim bivsim republikama cija nacionalnost i politicka sranja koja su samo odnela ko zna koliko stotina hiljada zivota, ne moze promeniti taj status.  Osetila sam ja na svojoj kozi tu medjunacionalnu mrznju, ali to nije uticalo na moj stav prema ljudima drugih nacija. Ljudi su ljudi i mogu ih deliti na dobre ili zle, mada ni u zlo ne verujem iako me je to kostalo vise puta nazivanjem "plavuse" ili "naivne budale". Negativne stvari mi crpe pozitivnu energiju koju imam u ogromnim kolicinama, ali pokusavam da je kanalisem kroz podjednako pozitivne stvari. Lako je biti kucka, oh da, mnogo lakse nego sto zvuci, ali to me nikako ne ispunjava.

Elem, Marija ce na zalost, biti prozivana od sitnih dusa na dugacko i na siroko, to je neminovno, ali to ce samo ici njoj u korist marketinga. Pokusace mnogi da je "omalovaze" apropo njenog izgleda neshvatajuci da ce time samo sebe srozavati jer jedna takva licnost kao sto je Marija, tako mlada koja je uspela da stvori takav imidz i nametne svoju harizmaticnost i kvalitet koji je ocigledan, moze samo da se nasmeje zavidnim dobacivanjima. Ukratko receno - mogu da joj pljunu pod pendzer svi oni koji ce pokusati da umanje ogroman uspeh koji je postigla, pa bili oni Hrvati ili Albanci ili Srbi - a verujem da ce se i medju "nasima" naci neko dovoljno ogranicen da dobaci nesto.

Sve u svemu, Marija dovodi Evropu u Beograd sledece godine - jos jednom: Bravo Marija!

Objavio/la Proslost u 10:39 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 18 ) | Pošalji komentar