Uhvati me tako ponekad ravnodusnost prema svemu i svakome, prema svima i nikome Ne dotice me nista, ne cimam se za nikog, jednostavno levitiram negde iznad svoga tela i nezainteresovano posmatram ljude koji grcaju u emocijama i emotivnim predoziranjima.
Zasto su uopste emocije toliko bitne za zivot coveka?
Bez njih se moze, kao sto se moze i bez vode - par dana. Ili bez hrane - par dana. Ili bez kompa - par dana. Ne duze. Sve posle tih " par dana" je nerealno i ostavlja posledice. Ali ponekad i kad ima emocija, uhvati ravnodusnost koja kao odmor dusi skrha i poslednje trzaje emocija da budu primecene.
Skoro kad sam bila u Beogradu, izasla sam izmedjuostalog u Mistiko.
Mistiko je klub u kome se sazeto i vrlo precizno sagledava situacija u nasoj drzavi.
Dve plesacice pokrivljenih kicmi od preteranog izbacivanja dupeta - nazad i sisa - napred, prekvarcovane i lose nasminkane, naravno blajhane i sa tetovazama na ocekivanim, vidljivim mestima, drmusaju se nesto oko neke sipke i to u ritmu Aspirina. U separeima tatini sinovi i tek napunoletnjeni uspesni, perspektivni sportisti ili pak narko dilercici. Oko njih stancovane brinetice sa koktelcicima u rukama i cevcicama medju usnama natopljenim 24h sjajem koji daje punocu usnama. Sto bi rekli u slengu - ludilo atmosfera!
Ne moz` da vidis normalno stvorenje, pristojnog ponasanja i opustenog osmeha. Pa me onda neko pita - sta ces na chatu? Pa jebote.....stanje u Srbiji je takvo, da ja krvlju mogu da potpisem da se najnormalniji ljudi nalaze upravo ovde - na netu!
Pazi, ima i manijaka i ludaka i nepismenih budala i klinaca ciji roditelji imaju " pametnija posla" nego da kontrolisu sta dete radi na kompu, ali sve je to procentualno beznacajno u odnosu na sklop Mladih ljudi (!) koji provode noci po klubovima. Kineska garderoba koja steze i izbacuje pogresne kvalitete na povrsinu, nivea dezodoransi i kopije parfema u vazduhu, sampanjac na ledu kao otkupnica za to vece i bakica sa ruzama koje planu za 10 minuta...
A ja stojim pored stojeceg sankica i smeskam se, sve mi potaman. Posmatram " ludilo atmosferu" i razmisljam kako je lepo biti tridesetsedmogodisnja plavusa, sasvim nezanimljiva napucanim klincima i umisljenim biznismenima...
A onda osetim njega kako mi prilazi iza ledja i pomera kukove u ritmu nekih stihova...
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
