- Blog O YeeeeS -
21.6.2010

Bas kao nekada pronalazim savrseno skloniste izmedju redova napisanih postova, izmedju redova chata koji iscitavam par minuta dovoljnih da revitalizujem sujetu i zaboravim patnju.
Da, patim.
Na neki svoj nacin, tiho i postojano patim i uzivam u tome.
Oduvek su me pokretale emocije, a patnja je emocija koja me podseti da sam  ziva, da sam  zena, da sam sposobna podjednako da volim i patim, da sam ljudsko bice koje moze da oseti bol, stid,sram, ljudsko bice koje zna da se raduje ili tuguje, da se smeje i place...samo suza ni na vidiku.
S godinama patnje postaju tise, I Guess.
Treba nam sve manje paznje od ljudi koji nas okruzuju, osamimo se i pronadjemo beg u nekim nevaznim stvarima. Pronadjemo sebe tamo gde nas niko ne moze naci.
I to je meni sasvim ok.
Ne bih volela da me ne boli kad se razidjem sa nekim koga volim.
Ne bih volela da mi nije povredjena sujeta kada drugu pogleda onako kako je mene tek nesto malo meseci pre toga.
Ne bih volela da jednostavno presaltujem emociju na neko drugo ljudsko bice i zlobno se nakezim Proslosti. Ne bih volela da se hvalim da sam Jaka, da sam Stena. Nikako...
Zena, uvek treba da bude zena...
Nije sramota biti ranjiv.
Nije strasno biti sam.
Jezivo je biti usamljen...
Sve one neizgovorene reci skliznu niz vrat, preko ramena do prstiju i jedva nekako iscure u post, kao kolustrum. Skor da se obradujem kad uspem da odrzim dovoljno koncentracije da  objavim post na mestu gde pise toliko meni dragih, pametnih, kreativnih i britkih Umova. Ponekad me reci ljudi koje ne poznajem, niti cu ikada upoznati, vrate u kolosek. Ponekad me zaljube, ponekad zgroze, ponekad nasmeju, a ponekad rastuze. Ali pokrecu u meni  citav splet emocija koji BlogoYa cini svim onim sto jeste - neodoljiv, harizmatican blog sistem. Ili ga makar ja tako dozivljvam. Moje skloniste, moja uteha, moja iskrenost i fantazija, moje opustanje, moje rasterecenje od svakodnevih zavrzlama, moja kabina za presvlacenje i ormar za odlaganje raznih maski, ljubavi i razocarenja...

Nemoguce je biti usamljen ovde...
Neko nas cita...i razume.

Objavio Proslost u 09:28 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

ništa ti ne verujem
Poslao Mo u 10:08, 21.6.2010 | Link | |
Believe It or Not ..... here I come ; ))))
Poslao Proslost u 10:39, 21.6.2010 | Link | |
Moglo bi i svoje ime da potpišem ispod tvog post-a
toliko se slažem. Veliki pozdrav
Poslao klavidija u 11:12, 21.6.2010 | Link | |
i ja te citam redovno a ti ne znas ko sam ja mada eto ni ja ne znam ko si ti proslosti
Poslao .... u 12:42, 21.6.2010 | Link | |

Ja jos uvek ne citam nikoga osim Larice
Poslao Proslost u 14:31, 21.6.2010 | Link | |
pored toliko emocija koje si nabrojala, ne bih volela bash da patim, ako ne moram, a svi ponekad moramo, i to je zivot
Poslao kaja u 16:04, 21.6.2010 | Link | |
Patnja prosvetljuje
Poslao Proslost u 21:19, 21.6.2010 | Link | |
: ***
Poslao elfish u 23:15, 21.6.2010 | Link | |
Aj Lov ju Tu
Poslao Proslost u 08:31, 22.6.2010 | Link | |
I'll try to put this to good use immeidately.
Poslao Rain u 07:14, 14.12.2011 | Link | |
QdIJkF <a href="http://lwcufrpzhewa.com/">lwcufrpzhewa</a>
Poslao krnqhllccl u 12:48, 14.12.2011 | Link | |
WtO8r9 <a href="http://yalkbpfhdgkk.com/">yalkbpfhdgkk</a>
Poslao xshxgodiyi u 12:53, 16.12.2011 | Link | |