17.3.2011 - ........
Osvanulo je kišno jutro ali je sunce u borbi sa oblacima pobjedilo. Tako i u mojoj glavi. Neke tmurne misli su me savladale ali sa prvim znacima lijepog vremena, razvedrilo se i moje lice, navuklo osmjeh i požurilo da me razveseli.
A razveselila me i jedna čestitka za rođendan, iako sa par dana zakašnjena. Ne obična čestitka, ne ona koja je tipična za današnje vrijeme, telefonom, SMS porukom, mailom ili, u najgorem slučaju, putem Facebook-a.
Ova je stigla putem pošte od jedne, od rijetkih osoba, koje šalju čestitke na taj način. I zaista me obradovala. Izgubio se taj način komuniciranja. Iako jeste sporiji, iako je lakše i brže nekome poslati mail ukoliko imate nešto važno za reći, lijepo je kad vam poštar, umjesto računa, uruči lijepo upakovano pismo.
Dok sam bila u osnovnoj školi, dopisivala sam se sa nekoliko svojih vršnjaka koje tada nisam poznavala. Upoznali smo se samo preko tih pisama. I u to vrijeme nije bilo opasnosti da će te neko prevariti, zloupotrijebiti ono što sazna o tebi, nije bilo straha od nepoznatih ljudi kao danas. Danas djeca ne smiju razgovarati sa strancima na ulici od straha da će ih uvući u automobil i odvesti u nepovrat.
Ponekad se plašim u kakvom društvu će moja djeca odrastati. Moje djetinjstvo je bilo bezbrižno i mogla sam do sitnim sati u svojoj ulici da se igram sa vršnjacima. A danas, neka djeca nisu sigurna ni u svom dvorištu.
Zato mi često nedostaju te bezbrižne godine kad mi je jedina obaveza bila da učim i da se igram. Ali, valjda to tako mora biti.
|
|
Pošalji komentar!
|
|
O blogu
Povratak onome što volim...
« November 2026 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | |
|
