15.1.2011 - Ljudi...
Nikada se ne držim svojih odluka. Osim onih koje sam donijela da bi mi olakšale svakodnevnicu. Kao što je ovaj blog, na primjer. Ali, sve ostale, koje bi trebale da unesu malo reda u moj život - padaju u vodu već treći dan. Negdje sam čitala da, ono što radiš 10 dana za redom, 11. i svih ostalih dana postaje navika koju ćeš svakodnevno upražnjavati. Ali, ja nikako da dođem do tog 10. dana.
Ponekad vjerujem da ne znam da se organizujem. Ali, kad pogledam iza sebe, ipak sam nešto postigla. Čak i bez precrtanih obaveza izvršenih na vrijeme. Malo sam zakasnila ali ipak uradila.
Nisam sjedila u kući i čekala da mi sve padne sa neba. A palo je, iako to nisam očekivala ni tražila. I kad sam već dobila, ne uzimam zdravo za gotovo ono što veliki broj mojih vršnjaka, pa ni oni koji mi mogu biti roditelji, nikada možda neće imati. Ne kažem da to nisam zaslužila jer jesam. Ali to ne znači da trebam ići okolo i hvaliti se svojim uspjehom kao što neki rade, čak i kad nisu zaslužili.
Trudim se da opravdam povjerenje. Ali, postoje ljudi koji ga koriste. I zbog takvih ljudi, oni pošteni nastradaju. Nekada sam se nudila da radim sve što se samo spomene. Da radim vikendom, na praznike, da dežuram. Više neću dok mi se izričito ne naredi. Nije da sam bezobrazna već više volim sebe i svoje zdravlje nego zdravlje onih ljudi zbog kojih ovakvi kao ja, obično, nastradaju...
|
|
Pošalji komentar!
|
|
O blogu
Povratak onome što volim...
« November 2026 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | |
|
