29.1.2011 - Prevara
Saznanje da se neko blizak razvodi. Prvo se nasmiješ, u nevjerici. Onda ti se zaledi osmjeh u pokušaju da pravilno odreaguješ. A nema tu prave reakcije. Rečenica kojom sam, prvobitno, započela ovaj post (a koju sam obrisala, naravno) bila je "Saznala sam nešto što mi je pomjerilo tlo pod nogama". Glupa rečenica. Čak i pomisao. Kako meni može srušiti svijet više nego njoj.
Razvod. Donekle prihvatljivo. Ako su oni tako odlučili, i ti moraš da prihvatiš. I nekako se pomiriš sa tim.
Prevara. Trudiš se da te ne dotiče tuđa stvar i da ne gledaš drugim očima ni jedno ni drugo. Ionako su dovoljno daleko.
Ali, to te navede da se zapitaš. Da li bi bila u stanju da tolike godine spavaš pored čovjeka koji miriše na drugu ženu, koji spava pored nje kad tebe nema, čovjeka koji nije samo tvoj? Koliko toga trebaš da podneseš da bi tvoja djeca mirno spavala i doručkovala sa svojim ocem dok se potajno nadaš da će uvijek tako biti, da će toj "drugoj" dosaditi dvostruki život i tebi prepustiti da se svake noći pitaš "s kim je".
Da me sada pitaju da li bih oprostila prevaru, bilo bi to odlučno "NE". I zaista, ne bih mogla da ljubim lice koje su dotakle tuđe usne. Čak i kad bih pokušala da oprostim, bila bi uzaludna dalja veza jer kad povjerenje jednom nestane, nikad se ne vraća. Miris izdaje ne iščezava.
Ali, šta kada su tu djeca? Kako zbog svog ponosa, povrjeđene sujete i izdatog povjerenja dopustiti da ta nedužna bića ostanu bez toplog roditeljskog zagrljaja, bez osjećaja sigurnosti kada ih mama i tata ušuškaju u krevet razmjenjujući raznježene poglede?
Ako ostaneš, pustiš ih da slušaju svakodnevne prepirke ili, još gore, samo napetu tišinu i da se trude da budu što bolji plašeći se da će mama ili tata otići jer, naravno, vjeruju da su oni krivi za njihove svađe.
A ako odeš, ubijaš djetinjstvo svog djeteta, tatin zagrljaj zamjenjuju plišane igračke a maminu radost usiljeni osmjeh uz jedva skrivene suze.
I na kraju, šta dobiješ!? Čemu je poslužila prevara?
Izgubiš sve do čega ti je stalo. A ako ti već nije stalo, zašto si onda tu? Zašto si ikada bio tu? Ako moraš, onda bar idi čiste savjesti i ne ostavljaj gorčinu u grudima onih koji to najmanje zaslužuju.
"Ne boli to
što noću sama ostajem,
što krevet suzom polijem,
ne boli me.
Al' boli to
kad moju ljubav pogaziš
pa me sa drugom prevariš,
to ubi me."
|
|
Pošalji komentar!
|
31.1.2011 - 12:44 |
| Poslao/la Dzo |
| Neki ostanu nedozreli ceo život, u nemogućnosti da ostanu verni samo jednom partneru, nekima nešto zasmeta, ili zafali pa to potraže kod drugog, dok kod nekih prevlada dosada ili radoznalost. Bio sam u prilici da vidim koliko ima prevara u mom bliskom okruženju, tamo gde se to nije saznalo, ili gde su se svi pravili Toše, nastavljeno je kao da ništa nije ni bilo. E, sad, nekog će mučiti savest, a neko će uživati u toj činjenici sedenja na dve stolice. |
| Permanent Link |
|
O blogu
Povratak onome što volim...
« November 2026 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | |
|
