23.1.2011 - Tjeskoba

Ne znam zašto mi se plače... Bez ikakvog razloga, najave. Oči se pune suzama a u grlu stoji knedla.
Tako je uvijek kad sam ranjiva. Kad dopustim da me pogodi izgovorena i neizgovorena riječ. Tako je uvijek kad prećutim ono što leži na srcu a tako silno želim da kažem. Pa onda zaustavim samu sebe znajući da je to samo hir, momenat koji će proći.
A nekako čudno boli. Kao kad nosite tjesne cipele i ne osjećate bol već neku čudnu nelagodu jedva čekajući da ih se riješite.
I znam da je glupa misao razlog moje tjeskobe ali to saznanje je ne umanjuje. I znam da je glupo što uopšte pišem o tome ali riječi same izlaze kao da hoće da me oslobode.
Već sutra će knedla nestati i biću spokojna, kao i prethodnih dana. Ali, noćas moram da budem tužna...
|
|
Pošalji komentar!
|
|
O blogu
Povratak onome što volim...
« November 2026 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | |

|