Nikad nisam pisao za tebe...

9/2/2008
Nisam pisao nikad
pesmu za tebe,
a kad bi je pisao
umrli bi svi stihovi sveta
kad bi mi procitali stihove
koji se spevaju,
tako kao sto si ti...

Nisam pisao nikada
jednu pesmu za tebe
jer ne zelim da mi te ukrade
metafora zivota moga-
u vrtlezu njenih stihova
da te proguta i da me ostavi
samog sa svojim recima...

Nisam pisao nikada
jednu pesmu za tebe
zato jer svaki dan
ispise se dusama
u dodire tajne
matinalnih poljubaca
u vrelim nocima.

Nisam pisao jer
ne znam da pisem
za tebe...
Teraj me da pisem za bilo koga
ali ne za tebe.
Jer ne mogu pisati za tebe
kad sam ja znak pitanja
koji te okruzuje
dan za danom,
noc za noc,
i davi se vise
u tvojoj misteriji?...


...ne mogu da pisem za tebe
jer jos nisu smisljene
druge reci
koje samo nas dvoje da znamo
i sa kojima da osnivamo novi
jezik samo nama znan.


...Ne znam da pisem
za tebe...
ali ako bi pisao
umrli bi svi stihovi ovog sveta
kad bi mi procitali stihove
koji te opisuju beskrajno lepu...
Objavio pecinko u 16:55 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar

Bol Muze

7/2/2008
Pod istopljenim koracima
na pragu vecnosti,
prostiru se poemi
na hladnim bedemima,
"grad ljubicica i ljubavi"
U suzama je,reci su prosejane.

Stezuci na grudima,
zelje sakrivene u pahulje,
u zimskoj rani,zaspao je pesnik,
na hladnom mu celu svetla trepere
dok andjeli pesme pevaju.

skuplja sad muza,bolnim rukama,
lomove nedovrsenih stihova;
Rec cuti...sneze tuzni trenuci
na belilo papira...jedna misao kleci.
Objavio pecinko u 17:46 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar

Put ka svetlosti

2/2/2008
Kad zvezde u noci zasijaju
i vetar ljulja jedan san,
kad procveta ledeno cvece
gledam ucutkan kako pada sneg.

Slusam kako me andjeli zovu
ucutkani i sami sa oblaka.
Kao da me i leptiri teraju
da potrazim svoj put u letu.

Da potrazim put ka svetlosti,
sa svojom dusom da se pomirim,
da napravim,od suza,jednu bastu,
koja se ogleda u kristalno jezero.

Vidim andjeli kako me gledaju,
da prastam oni me sad teraju,
ljubav svoju da podelim,
da verujem u sebe,bez trunke straha.

Dok ne oprostim i ne najurim strah
ne mogu reci: Izlecen sam!
kako mogu darivati ljubav
kad sve je zamraceno?

Zalutao sam mozda u noc
i u dusi strah mi je usao
i andjeli mi tiho sapucu
...Iscelitelju neisceljeni!

Ali kad je u dusi svetlo
i mozes zaista videti,
kako ceznju ti mine
jedan andjeo-cistoga duha.

Koracam u tisini prema basti
sad imam cistu dusu
dacu ti ljubavi i svetla...
i kazem,iz duse:Prastam ti!
Objavio pecinko u 18:41 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

Nista...

1/2/2008
Ja ne mogu vise pisati...
Nemam vise sta...
Obuhvatio sam sve pisce sveta...
napravio sam destilaciju
iz hjihovih pesama
i izvukao sam sustinu.


Ipak sam jos uvek ziv
ali iskustvo prosirujem
uzduzno od svega
i paralelno recima...
Kazem vam:
-Trazim sebe...

Napisao sam sve,jasno je
vise od toga i necu
da kazem...
Sta jos mozes dodati
posle:
VOLIM TE....
Objavio pecinko u 20:25 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]