Dve oluje

29/9/2007
Sreli smo se...

Dve oluje
putujuci kroz snove
tugujuci za ljubavlju
u gnezdo zabranjene ljubavi.

Nasom smo obalom setali
rovareci pesak
i vreme je stalo
da bi nam gledalo siluete.

Upleli  smo se u duge
znak nase ljubavi
ali je bila doboljna samo iskra.

Samo jedna...
i u nama
cemerno se podigla
oluja...

Nebo i zemlja su nestale
i ceo jedan zvezdani oblak,
zemlja se tresla
kao i nasa obala...

Nasa se obala utopila
ispod nebeskog crnila
od olujnih vetrova.

Jos uvek jurim krzo snove u nadi
da cu te sresti na nekoj plazi...
iako te vidim plutajuci kraj obale
ukradena od neke druge kletve.

moj je pesak razoren
i skuplja mi samo skoljke
a talas pruza svoje ruke
od pene ,kako bi me uzeo.
Objavio pecinko u 19:00 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar

Vecnost trenutka...

29/9/2007
Postoje trenuci
zariveni u mojim tabanima...
Znak da sam prolazio tuda...

Voleo bi da sam osato...
da me uhvatis za ruku
i da mi sapuces nezno
"...zauvek..."

Ali trenuci su prosli
kao  kisne suze
koje se gube u eteru...

Zauvek...je previse...
zagusuje ispod reci Vecnost...

Ali trenutak?
Nisi znala da je
to vecnost koja
se ispija samo
jednim gutljajem?

Zato jer ce ostati
zauvek!
Objavio pecinko u 11:37 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]