Jesen je...a vetar mi duva
kroz dusu punu ceznje...
Lagano,sivilo mi vadi
ukus gorcine iz dna duse
i kroz vetar se gubi...
Pokisle misli se lagano
priblizavaju imaginarnoj rampi
i cekaju zbijene,jedna do druge
da se metalna zavesa lagano spusti...
Jesen je...a vetar i dalje duva...
Napolju se put izgubio
u teskoj zavesi od kise...
Iz dimnjaka se vraca dim
koji gusi unutrasnjost prazne sobe...
Od snova je ostao samo pepeo...
Jesen je...a vetar i dalje duva...
