U tisini noci
jedino moja dusa
placa danak mislima...
Prolaze trenuci,prolaze sati
moja se nada razbija
u parcice straha...
Jedna senka na celu
prolazi mi uzurbano
i zamracuje mi lik...
Pokusavam da je najurim
jednim umornim pokretom
i samo jos pesak
sliva se u pescanom satu
i sve ga je manje
a trenutak se okamenio.
ispruzenom rukom
ostajem nepomican...
jedna osusena suza...
