Kad bi smo se sjedinili u eteru,
bili bi ponovo zajedno...
niko nas ne bi vise razdvajao...ljubavi,
a nebo i more,bi se priklanjali udaru vetra...
koji bi nas sjedinio zauvek...
sve staze naseg zivota,zamrsene i mracne
ce se konektovati na samom ulazu u "Vremenski tunel",
tamo,gde se nalazi granicna tacka,
vecno ljubicasta od vetrova,
i kilometraze izgubljene u baznadji,
plus-minus infinitno...i taj,trenutak srece...
