Zaustavio sam sekunde u hodu,
dok sam se popeo na komandni most "vremeplova"...
Trenutak lutanja i probudili smo se
u praskorozije prvog dana kad nas je Bog stvorio...
Bili smo sami i ljubili smo se...
Ljubavi,necu te osuditi na smrt,
ako ti...ako si ti izmislila Evin poljubac...
Pre ili kasnije,cemo stici zajedno u ovom danu...
Kako? Ne znam...vrteci mozda,u iste pravce,
kljuceve koje smo dobili na dar,
na dan kad smo se rodili...
