Nirvana
3/6/2007
Vracam se kao u jednoj
pustoj kuci mrtvaca,
cvece u vazi se osusilo,
daljine animalno kidaju secanje;
Zemlja,trazeci oblik,
se zaoukruzuje
kao svetlo u senci.
Iz mecave zaborava se spusta jedino san...
jos trazim pogled okrenut ka slepilu
kao eho nad snovima;
precutkivanje,se u mukama ponovo radja,
pustoseci more od valova...
Vracam se jednoj smrti zivlja od mene.
Suton
3/6/2007
Krvari zalazak sunca
preko udaljenih planina
svetlost truli u noc...
Secanje sahranjeno
ispod olovnih koraka
u pustome casu,
Agonicno stenje,
vetar kroz jelke,
i slepe su oci
da bi vise mogle videti.
Epilog
3/6/2007
Sve sto je bilo proslo je,
nema vise nikakve svrhe
zadrzati sudbinu u mestu
ljubav da ti se cini igra.
Otisla si skroz;sad
krecem i ja svojim putem
sam i nespokojan
kao tad kad sam te voleo.
Ali kad blizu tvog prozora
korak me upucuje
osecaces li mozda
ovu ranu bolnu?
Hoces li osetiti nove nade?
Jer tad kad oboje
smo saputali slatke reci
Ali,davno,davno,
Tad...!