Glas

26/6/2007
cuje se zaguseni devojacki glas
odjednom,
srce mi postaje lakse.
Bela ptica...
i dugacka krila pocinju da leprsaju
ka nebu me dizu,sa neba me spustaju.
Jurim da vidim,kako sagnuta
buket u rukama od mermera bere
uplasila se pogledajuci me uznemireno
stazu ka kuci birajuci.
Podize krilo ka oblacima
i sa venerinom nogom
gazi kao zamisljena
mlado vatreno cvece.
Zasto,Zasto prelepa devojka...
Srce mi je ukrala.
Zaboravio sam da izmedju nas
se zatvorila jedna kapija
preko koje prolaze samo reci!
Objavio pecinko u 12:47 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]