Pomogni mi...Da znam...Da mogu...Da verujem...!

19/10/2007
Ja nemam stanje i cak ne mogu naci mir,
i suze mi se slivaju niz obraze u potocima...
Ljubav me okiva u njenom naruciju
Da zelim otici..."Vraca me" stalno!

Sta mogu uraditi,kad dusa mi nemirna
zeli te stalno i posle te otera,
kad ti neces nijednom da mi kazes
da li je i tebi stalo...ili me zelis?!

Ostacemo razdvojeni celog zivota
ako ne naucimo da ujedinimo ljubavi!
Oplakacemo u tisini svoje boli...
A mozemo biti...samo nas dvoje i ceznja!

Ali TI...Ostajes stalno hladna i nezainteresovana!
A JA...kako,mogu,da to shvatim,
kad moja luda i usamljena zelja
stize do one koja je prima?!

Pomogni mi...da znam...da mogu...da verujem
da ljubav koja me cesto zaokruzuje,
nije uzaludna,ni cemerna,
vec iskrena i prava uzvisena ljubav!

Pomogni mi...da znam...da mogu...da verujem
da ljubav koja te cesto najezi
je ista on koja je mene vezala
ili je mozda druga,lutajuca...!
Objavio pecinko u 12:58 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]