Pamtim li one vecheri - pitash me..?
-eeeeee te lude vecheri na moru, ali i ove pored reke su luda fantazija i simfonija u srcu...
-onako tiiihi zubor i romor....blagi vetric, tek da pomiluje lice i prostruji kroz kosu, a iznad nebo puklo, izmedju jasika, posuto zvezdama, prepuno blagosti i mira koji u samo srce ulazi i razliva se.
Promeshkoljimo se malo, poljubac-dva-bezbroj….zagrljaj pa josh jedan i onda tishina..polako i ravnomerno klizi kroz svaki deo tela krvotokom i nervima se poigrava… ushicenje...milujem ti kosu...svila
Gledaš me, znam i podrhtavam kao one granchice iznad nas u kroshnjama.
Osecam ,kako lagano tonem u tebe barshunasto meku i neznu, zavodljivu.
Topim se od miline koja se razliva kao penushac, zajedno sa tobom i zvezdama shto trepere i raduju se nashoj sreci u meku noc umotani…
Ti, ja i ova chudna tishina koja ispunjava i koju prekidaju samo nezni otkucaji srca i tihi shapat - volim te.
Ni kap od mene ostati nece ovde na obali, posle svega, tihi jecaj…
U kaleidoskopu boja pod zatvorenim kapcima, na trenutke dominira rumena ko usne tvoje nabujale; poput najsladjih treshanja, slatke…
K'o dva delfina se izvijamo, povremeno trazeci dah i uranjajuci u bezad života k’o u okean, sve do bola…
A srce?
Za srce pitash, kako?
Srca u istom ritmu kucaju, snazno!- i otkucaji se chuju u tishini…
A onad Bura!!
Da, da-bura!!! - i to ona nadolazeca, koju osecash, a ne mozesh da zaustavish nikako, jer krece iznutra i obuzima te sasvim…
-pa onda opet blazenstvo, miiir…
Samo damari rade-pulsiraju,osecaju se, kao i one zvezde shto trepere ljubeci svemir, svetlucaju u tishini …
Ponekad tako pozelim: da se lagaaaano iskradem iz tvog pogleda i odem na drugu stranu; da te moje misli i zelje ne uznemire i pokvare i na trenutak taj zanos u dushi…da ti se uchini da sam ischezao-da me nema, a ja sam tu kao senka - gledam te i slutim tvoj nemir..
Slutim ga tamo u dubini dushe ga osecam i strepim.
Zelim da budem tvoj andjeo chuvar, koji te shtiti i chuva, a nishta ne trazi za uzvrat - nishta!
Tako bih da ti na bezbroj nachina pokazem koliko te volim - TEBE bash!!
A opet zelim te luuudo, jer sam stvaran - jer postojim..
Spreman sam da ti u trenu budem u zagrljaju ali i da te pustim da sanjash svoje snove i da ti ne budem teret, nego radost zauvek - koju toliko zelish i ochekujsh.
Zelim da produzim trenutak u vechnost i osecaj srece, koja iz tebe izvire i preliva se po meni; i razgaljuje mi dushu, toplinom neznom obasipa...
A opet: hteo bih da se iskradem i pustim mesec da potone na horizontu tvojih najsladjih snova, a zvezde da svetlucaju u tami i raduju se sreci nashoj..
Zelim da mirno spavash na mojim grudima, u mom srcu..
Zaduzio sam sebe: da chuvam tvoju srecu i osmeh vedar na usnama.To mi je najsvetija i najsladja duznost u zivotu, kojoj se pokoravam rado…
Prvi znak da nekog stvarno volish je to: shto svaka pomisao na njega te odnosi gore u nebo; medju oblake te stavlja i stalno imash potrebu da si kraj nje; da joj neshto shapucesh, dajesh…mislihs o njoj. Ne mozesh da prestanesh nikako i nikada da volish..
Ona to oseca, onako iznutra, iz dubine misli i iz sredishta bica svog, ma kako i nemirna bila i ma koliko daleko.
Nije umece zaljubiti se bilo kada:veliko umece je sachuvati ljubav i odnegovati je tako, da je ni najsnazniji vetrovi oduvati ne mogu pa ni ova nadolazeca bura koju slutish..
Samo slabi pochinju hiljadu puta i uzdaju se u zanos.
Jakima i spremnim da iskreno vole, to svakako ne treba, jer znaju i mogu mnooog vishe; jer nam je srce vece; jer nam je osecaj dublji i iskreniji; jer nam je dah duzi, a zelja sigurnija i dublja; jer smo sigurni u sebe i zelje svoje…
Snazni nikada ne misle o prolaznosti i ne boje je se..
Nashe misli su u vechnosti, jer nam je tamo i mesto oduvek bilo…
Ti si i dalje duboko u grudima, jer srca u istom ritmu kucaju i slozno putuju ovim zvezdanim blagim nebom, zajedno sa treperavim zvezdama ka obzorjima…
Noci,eeeeee te divne, vedre noci…te blage, zvezdane noci i tishina koja vlada i mami uzdahe i secanja budi…
Ovde pored reke dok lagano zubori i romori…i shumi lishce lagano na vetru, koji odnosi misli ka tebi…chujesh li ih? - kako te miluju po kosi neeeezno; dozivaju ti ime drago; niz lice ti se slivaju i uviru u grudi shto bujaju i mame cheznju..
Tiho se chuje mesecheva sonata koju donosi lahor u lishcu i srcima nashim,shto i dalje kucaju u istom ritmu, na dva razlichita kraja sveta; u dva razlichita zagraljaja i jednoj jedinoj zelji:da skupa idu ka vechnosti, nebom zvezdanim..
Ja ne bih da se budim, ni da otvaram ochi vishe, ni da napushtam noci pored reke, ispod jasike mlade, jer noc je tako plaha i meka,a nasha zora je josh daleko..
M J
