Prostor-sloboda-misao-sreća…
Vreme-početak-trajanje -ljubav-večnost..
Pa ipak,nešto se steže u grlu i pogledu i sve sam napetiji u iščekivanju nečeg što opisati ne umem, a tako ostavlja trag.
Više se u osećaj pretvara..
Eno,pogledaj sad- zgušnjava se prostor i vreme i postaju jedno na moje oči, a da se ja i ne pomeram.Prepliću se i prožimaju i sve je teže nazreti granicu između njih,jer više je i nema.
Ne postoji.
Vreme je prostor-prostor je vreme,a mi smo u središtu svega i samo misli ka tebi upućujem poslednjom snagom. Dozivam te bez glasa,a ti mi mislima odgovaraš i ovom tišinom koja nas omamljuje i vuče k sebi.
I naša tela se lelujaju u prostoru i vremenu i ne dodiruju se,nego se prožimaju kao i misli naše i skoro se ne razlikujemo više u prostoru i vermenu nego utonuli u večnost plovimo neprimetno..
Čujem u dvorištu psa koji cvili-sluti pretnju u prostoru i vremenu koji uviru u gustu maglu sećanja, što se nečujno valja niz strme obronke, provlačeći se kao avet kroz šiblje i travu, gutajući sav pejsaž nepovratno i nas u njemu.
Naginjem se ka prozoru sa zapadne strane i na trenutak mi se oči zaslepljuju u odbljesku zalazeceg sunca..bliži se smiraj,a misli putuju dok pogled miluje obronke Majevice i pokušava da nazre rodno selo, tu odmah iza brda i osluškuje šapat vetra,po kom ti pozdrav šaljem,ovako Drinom, draga moja iz sudbine iznikla. Uzvodno u jedra neka duva i nek ga nosi put Romanije,koja mi uvek uzdahe mami lepotom,a tamo lako ce te naci.
Zanešen mišlju i ne osetih da eto tu je već, meka tufnasta noc naslonjena na prozor moj tiho drema,a ja u zatamnjenom oknu odraz vidim svoj,kako po džamu plovi i smeška se,ponekad trepne i ćuti tišinu jesenjeg zvezdanog neba.
Pozdravi smo se ja i odraz u zatamnjenom džamu i sad više i nisam siguran, s koje strane sam ja,a s koje odraz moj?A zar je to i važno kada smo oba tu i povremeno se smešimo jedan drugom?
Jedan od nas ti evo nežne pozdrave šalje kroz prostor i vreme i misli na tebe, draga moja.
Lak povetarac leluja grane tanke,njim plovi moj tihi glas ka tebi i tik na uvo ce ti došapnuti lagano, meko-laku noooc, draaga moja i nek te slatki snovi opiju i ne daju da se budish iz onih naših najslađih snova,sve do narednog sunchanog jutra u kom te nova sreća čeka u prostoru i vremenu prepletenim u jedno zauvek i pretočenim u ljubav,a ljubav je večnost.
