ponekad isceprkamo pomalo sebe ispod ljusture
17.3.2010
verica veverica

Verica je oduvek bila jako naivna. Verovala je ljudima I stalno su je nečiji postupci iznenadjivali. Čak I kada smo svi očigledno znali o čemu se radi ona je poslednja mogla u to da poveruje. Često se šalila na svoj račun, otkrivši svoju naivnost. Iako smo bile cimerke, nismo bile previše intimne. Zato sam upamtila jednu njenu ljubavnu dogodovštinu. Bila je kod rodjake I tamo je bio jedan poznanik od ranije. Gotovo da mu je persirala, jer je bio rodjakinih godina. Više od deceniju stariji od nas. Uz večeru, predložio je da izađu na piće, pošto tetka nije mogla, nagovorila je Vericu. Bio je interesantan šaljivdžija tako da je bez razmišljanja prihvatila da krene sa njim. Kada su popili piće, ponudio se da je vrati kući. Usput, naivno je prihvatila da pogleda kakav mu je stan. Šetali su se iz sobe u sobu njegovog stana u mondenskom naselju. Znatiželjna da vidi luksuz, kakvim su I njegove komšije, slavne ličnosti imale, Verica je uživala u obilasku. Kada su stigli do njegove spavaće sobe, raspričao se o problemima sa ženom. Nemaju dece, pa su počeli da se udaljavaju, bila je ustvari samo najava njegovog nabacivanja mojoj cimerki. Čak I kada je poljubio, ona to nije pogrešno protumačila. Onda je bila iznenadjena. Samo je izvadio svoju muškost I naslonio se na njenu suknju. Uz par pokreta telom doživeo je vrhunac, a ona je ostala bez ijedne reči. Doterao je svoje odelo I pozvao je da je odveze. Tako u čudu, poslušala ga je I stigla kući. Gotovo me probudila I prvo što je izgovorila bilo je : izgleda da sam se kresnula sa onim Pekom!

Smejale smo se kao lude.

Objavio nihilisticna u 23:16 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Pošalji komentar


Pošalji komentar