skromnost je osnova mudrosti…

SKROMNOST je VRLINA .
Skroman covek je bogat covek u duhovnom smislu..
Skromnost podrazumeva svesnost ogranicenja... sto bi i bila definicija skromnosti ...
Znaci ako osoba zivi u okvirima svojih mogucnosti, ona je skromna…
Tu dolazimo do onih pogresnih vidjanja, da ako neko ima vise u materijalnom smislu da je neskroman… Sve je stvar svesnosti…
Skromnost nije isto sto i skrusenost, to je pogresno vidjenje skromnosti…
Skromna osoba nije sebicna…
Skromna osoba nije pohlepna, zadovoljna je onim sto ima, nije previse ponosna u smislu egocentricnosti...
I prava skromnost nema veze sa mucenistvom niti zrtvovanju zarad drugih,
jer su to prikriveni oblici sebicnosti , jer neko se moze zrtvovati da bi u ocima drugih bio velik, i to je egocentricno i nimalo skromno...
Skromnost, opozit joj je neskromnost kao razmetljivost, ponos, pohlepa, ambicija...
i Hriscanska skromnost nije skrusena pomirljivost, vec mnogi pogresno tumace taj pojam u religioznim okvirima....
Skromnost se isto definise, bila osoba religiozna ili ne... znaci hriscanska skromnost je skromnost, a ne skrusenost...
Lazna skromnost je ta skrusenost, kada se neko trudi da izgleda skroman
Jer nije u pitanju kako neko izgleda, vec da li je neko zaista skroman ili ne... a to nije nekad ocigledno...
jer je
Skromnost stanje srca....
Skromnost cini osobu dostojanstvenom,
jer se ona ne uzdize na visine koje joj ne pripadaju realno, sto ne znaci da ona nije svesna svojih vrednosti, svesna ih je al nije hvalisava niti voli da se preterano istice...
i kao sto vec pomenuh nije previse ponosna,tj
skromna osoba nije ponosna...
Takodje skromnost je osnova mudrosti…
Skromna osoba je istinski mudra




